Glagoljske matične knjige župe Božava počeo sam transliterirati i istraživati zajedno sa Danniem Sullivanom iz SAD, koji je želio istražiti porijeklo svojih predaka. Danny je imao neke informacije iz literature koja mu je bila dostupna u SAD-u o tome kako su navodno neki Božavljani bili gusari odnosno bili povezani na neki način sa gusarstvom. Pošto nisam ništa o tome znao niti sam bio pročitao ništa sličnoga, istražio sam izvore van glagoljskih matičnih knjiga i naišao na jedan jako zanimljiv stari članak Dr. Ante M. Strgačić pod naslovom „Božavljani zarobili ulcinjsku galeotu 1686. g.“, koji je bio objavljen u časopisu „Radovi Instituta JAZU u Zadru“, sv. VI -VII, Zagreb, 1960. Članak nažalost nisam našao online, ali ga je u Zadru moguće pročitati u Znanstvenoj knjižnici.
Strgačić je opisao jedan zanimljiv događaj iz 1686. godine koji se odvio na Dugom otoku i to vjerovatno na području mjesta Veli rat. Kako sam naslov kaže, Božavljani su oružjem uspjeli zarobiti jedan gusarski brod iz Ulcinja (Crna Gora), zarobiti gusare na njemu te osloboditi zarobljenike.
Strgačić smatra da su se pod nazivom Božavljani zapravo krili mještani ne samo Božave već i stanovnici Veli rata, Solina i Dragova. Taj zaključak izvodi iz činjenice da je u prošlosti toj skupini sela na Dugom otoku središte bila Božava, pa konkretno navodi da su do 1684. godine sva četiri sela bila u crkvenom pogledu jedna jedinica i to kao župa Božava sa svojim župnikom na čelu.
Strgačić navodi tri izvora koji direktno govore o ovom događaju, dva se nalaze u Državnom arhivu u Zadru a jedan u Vatikanskom arhivu u Rimu.
Prvi izvor je diploma priznanja, izdana 01.06.1686. od zadarskih rektora Anđela Ema i kapetana Bartolomeja Grittia župniku Božave don Dunatu Šaruniću „rečenomu Baćoka“.
U toj se ispravi navodi da se ulcinjska gusarska galeota vraćala kući poslije pljačke po sjevernom Jadranu sa zarobljenicima i plijenom. Olujno nevrijeme je bacilo tu galeotu na otočić blizu Veli rata i na brodu se otvorila veli rupa na dnu. Gusarska posada je žurno pokušala popraviti brod, ali je župnik don Dunat Šarunić Baćoka uspio sakupiti dosta župljanja, a vjerovatno je zvao i pomoć iz okolnih mjesta, te su se na brodicama uputili na mjesto nasukavanja gusarskog broda. Božavljani su bili naoružani „arhibuzima“ (jednostavno vatreno oružje nalik na pušku). U vatrenom okršaju poginuo je zapovjednik gusarskog broda i još nekoliko gusara, te su se gusari naposlijetku predali. Božavljani su zarobili 67 gusara te su ih predali, zajedno sa galeotom, zadarskim rektorima, kao nadležnoj državnoj vlasti. U ovom dokumentu se ne navodi koliko zarobljenika su oslobodili, ali se navodi da su među zarobljenicima bili stari župnika sa Unija i neke majke sa djecom.
Drugi izvor je terminacija generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Aleksandra Molina od 04.03.1691. godine. U ovom se dokumentu navodi još jedan zanimljiv detalj vezan za ovaj događaj. Božavljani su, nakon što su zarobili 67 gusara zamolili mletačke vlasti u Zadru da im daju jednog zarobljenika sa ulcinjskog gusarskog broda kako bi ga zamijenili za jednog njihovog mještanina, koji je bio turski zarobljenik. Mlatački Senat je odobrio molbu dukalom od 09.05.1686. te je određeno da im se preda turski zarobljenik sa ulcinjske galije Hasan Alidervo. Sva birokratska procedura se otegla jer je došlo do zamijene identita ovog zarobljenika Hasana Aliderva sa nekim drugim Turčinom imena Assan Alidirno.
Treći izvor koji govori o ovog događaju je depeša papinske nuncijature u Mlecima iz Mletaka (Venecije) papinskom dvoru u Rim izdana 27.04.1686. U tom dokumentu se navodi da je u Mletke stigla vijest da su četiri gusarska broda (fuste) iz ulcinja zarobile 25 kršćana sa otoka Srakana u vodama Kvarnera blizu Lošinja. Vraćajući se nazad, ti gusarski brodovi su naišli na veliku oluju blizu zadarskih otoka „kod nekog velikog sela“ gdje su stanovnici tog sela oslobodili 7 kršćanskih zarobljenika i zarobili 63 gusara.
Strgačić nakon analiziranja sadržaja ovih dokumenata zaključuje da su Božavljani zarobili gusarski brod 25. ili 26. travnja 1686. Što se tiče točnog mjesta nasukavanja gusarskog broda, Strgačić smatra da se najvjerovatnije radi o dva mala otočića zvani Baćili, sjeverno od svjetionika na Velom ratu, manje je vjerovatno da se radi o druga dva mala otočića u vratima Maknare, koji se zovu Golac i Bršćak