Brbinjska prezimena iz 17., 18. i dijela 19. st. istražio sam prvenstveno pomoću glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj, uz druge izvore, kao što su franciskanski katastar za katastarsku općinu Brbinj iz 1824. godine ili popis stanovništva zadarskih otoka iz 1608. godine.

Najstarije sačuvane glagoljske matične knjige župe Brbinj odnosno odlomci tih knjiga su iz 1601. godine, a od sredine 17. stoljeća imamo sačuvane cjelovite matične knjige rođenih, umrlih, vjenčanih i popise stanja duša župe Brbinj pomoću kojih je moguće detaljno i sistematično analizirati rodoslovlja brbinjskih obitelji o čemu sam detaljnije pisao na stranici o metodologiji i izvorima koje sam koristio prilikom istraživanja https://dugiotokgenealogy.com/metodologija/ .

Podatke o brbinjskim obiteljima i prezimenima prije najstarijih sačuvanih glagoljskih matičnih knjiga je teže prikupiti, a svakako nema tako sistematičnih baza podataka kao što su glagoljske matične knjige ili kasnije latinične matične knjige. U Državnom arhivu u Zadru čuva se ipak razna građa iz koje saznajemo prezimena i imena onodobnih stanovnika Brbinja. Ta je građa većinom vezana za kupoprodaju nekretnina na području Brbinja ili za održavanje, kupovinu i rad na solanama u Brbinju ili su u pitanju oporuke stanovnika Brbinja.

Ovdje ću dati neke od tih podataka koji su već javno objavljeni od strane raznih autora. Ono što je karakteristično za prezimena koja ću navesti jest to da to većinom nisu prezimena brbinjskih rodova iz razdoblja glagoljskih matičnih knjiga.

Da li to znači da se radi o nekom drugom stanovništvu koje je tada živjelo u Brbinju?

Smatram da se ne radi o nekakvom drugom stanovništvu koje je živjelo u Brbinju u 14., 15. i 16. st, a onda naglo nestalo. Mislim da se radi, makar u većini slučajeva, o tome da su brbinjske obitelji bile označavane drugačijim prezimenima. Doseljavanja pojedinaca ili rjeđe manjih obitelji je svakako bilo moguće, a isto se događalo i za vrijeme vođenja glagoljskih matičnih knjiga, što je vidljivo posebno kod dolazaka muškaraca u „vlaštvo“ u određene brbinjske obitelji. Jedan primjer doseljavanja mladog bračnog para u Brbinj, koji po svemu sudeći nije dobro završio, opisao sam u poglavlju o brbinjskim prezimenima Pesić i Macina https://dugiotokgenealogy.com/prezimena-pesic-i-macina/ .

Ovdje se prvenstveno mora imati na umu da je u  teoriji poznato da se u to vrijeme drugačije gledalo na sama prezimena jer su prezimena bila, za većinu ljudi, relativno nova. Masovna upotreba prezimena na našim prostorima uvedena je nakon Tridenskog koncila. Ante Strgačić, povjesničar i jedan od posljednjih svećenika glagoljaša piše da iako se u Hrvata prezimena pojavljuju još u srednjem vijeku, zapravo se tek nakon Tridenskoga koncila (1548- 1563.) počinju sustavno bilježiti. Naime, po odredbama toga koncila župnici su morali u posebne knjige upisivati čin krštenja i vjenčanja, a te knjige su morali brižno čuvati.[1] Ivica Vigato koji je istraživao matične knjige otoka Silbe piše[2] da je Crkva strogo zabranjivala bračnu vezu među bližim rođacima pa je bilo nužno u matične knjige zabilježiti ne samo ime, već i prezime. Stoga su svećenici dobivali upute za vođenje matičnih knjiga, pa tako Vigato navodi da na koricama silbenske matične knjige umrlih iz godine 1613. postoji zapis u kojem se nalaže svećenicima da se imaju napisati ne samo ime umrle osobe i očevo ime, već i prezime (pridivak), i to pod prijetnjom globe.

Vigato također piše[3] da prezimena u 17. stoljeću nisu bila tako čvrsto usustavljena kao danas pa je razumljivo da se pojavljuju u mnogim varijantama. Svećenici, popovi glagoljaši, zapisivali su ih onako kako bi čuli bez mogućnosti da ispravnost prezimena provjere u nekom dokumentu. Vremenom će jedna od varijanata istoga prezimena prevladati.

Petar Runje je u svojoj knjizi Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku donio podatke iz nekih dokumenata povezanih sa nekretninama ili oporukama iz Brbinja, zatim neka brbinjska prezimena iz naznačenog perioda i imena Brbinjaca bez naznačenog prezimena .

Svećenik Stjepan „de Signa“, stanovnik Zadra, 28. srpnja 1377., dozvolom opata Sv. Krševana prodaje Ivanu Mariniću s otoka Mauna neke svoje posjede u Brbinju na Dugom otoku.[4]

Svećenik Marko „de Verbigno“ na Dugom otoku prenosi oporuku pokojnog župljanina[5], takvih oporuka ima mnogo iz raznih župa, svećenik Butko služi u crkvi u Brbinju na Dugom otoku i prenio je oporuku 26. lipnja 1385. Dminču, mužu Marice, koji je oporuku izjavio 18. lipnja, a ubrzo nakon toga umire. Marica je dužna napraviti iz njegovih dobara jednu sliku za crkvu sv. Kuzme i Damjana u Brbinju.[6]

Juraj Perčinić pok. Ilije, svećenik i župnik u Brbinju, 15. svibnja 1455. kupuje gonjaj i pol vinove loze u predjelu zvanom „Podvrsach“.[7]

U Zadru se spominje 27. kolovoza 1462. „Martin Radoevich scriptor littere sclave habitator insule Ezii“[8]. Zanimljiva je veza između Martina Radoevića, glagoljskog pisca, i Dobrice Skosnić, udove pok. Krešula iz Brbinja. Naime 13. ožujka 1464. Martin prima Dobricu na stan i hranu do kraja njezina života i obećava da će ju paziti kao majku, odijevati ju i hraniti kako najbolje može, dakle, on ju prima na stan na Ižu. Ona je imala sina Ivana, koji je umro, a Martin je njemu zet.[9]

Runje je pronašao podatak da se prvi značajniji zbor svećenika glagoljaša dogodio krajem veljače 1504. godine, kada se njih dvadesetorica sastaju u Zadru i u crkvi sv. Donata biraju među sobom dvojicu predstavnika koji ih trebaju predstavljati pred patrijarhom u Veneciji, papinskim delegatom ili bilo kojim drugim tijelom.[10] Među dvadesteoricom je i svećenik Šimun, župnik u Brbinju na Dugom otoku. I krajem 1504. godine se sastaju svećenici glagoljaši sa zadarskih otoka[11], među njima i Šimun Crosić, župnik u sv. Kuzmi i Damjanu u Brbinju na Dugom otoku.

U svibnju 1536. godine dogodio se jedan od najbrojnijih skupova svećenika na zadarskom području (četrdesetak svećenika), i to svećenika glagoljaša, sve povodom teške materijalne situacije za njih i njihov puk i tada mole oprost od desetina.[12]  Spominje se među njima i Šimun Križić iz Brbinja.

U monografiji Veli rat[13] Kristijan Juran donosi neke podatke o Brbinjcima koji prodaju zemlju u Velom ratu ili mijenjaju vinograd na Zverincu za vinograd na predjelu Sakaruna, isto tako i podatke o stanovnicima drugih mjesta koju kupuju i prodaju zemlju na području Brbinja.

Sažetci isprava 1429: Antun, sin pok. Jurja iz Solina i Šimun iz Kali prodaju Grguru Giljariću iz Dragova vinograd na području Brbinja (DAZD, ZB, IO, b. Jedina, sv.I/1, 37/v)[14]

Sažetci isprava 1455: Luka Norac pok. Ivanuša iz Brbinja, uz suglasnost Petra de Begne kao vlasnika zemljišta, prodaje Grguru de Vinturinu kao zastupniku Pavla Parevića iz Silbe, tri pol gonjaja vinograda u Velom Ratu, u predjelu Oključi (DAZD, ZB, ICa, b. V, sv. VII/3, CVIIIIr)[15]

Sažetci isprava 1593: Šimun Škifić reč. Perulić iz Brbinja, sada stanovnik Veloga Rata, u zamjenu za vinograd u Velom Ratu, na predjelu Sakarun kod Blata, na zemljištu zadarske nadbiskupije, daje don Lovri Hrišiću pok. Martina, župniku u Božavi, četiri gonjaja vinograda na Zverincu (DAZD, ZB, SV, b. I, sv. I/9, 2v-3r)[16]

U monografiji Otok Rava[17] Kristijan Juran, obrađujući povijest posjeda domicilnog stanovništva na otoku Ravi, navodi da dvadesetih godina 15. st. Ivan Čmel kupuje neke parcele na Ravi od Tomca Obradića s Iža i Dominika pok. Marina iz Sali, a kao vlasnici zemljišta još se spominju nasljednici pok. Dražoja i Ive Prvoničić iz Luke, Brbinjac Jakov Jadrijević, Kršul Jarac iz Sali, Jure Košić iz Dragova itd[18].

Postoje još objavljenih podataka o starim stanovnicima Brbinja koje ću donositi kasnije. Neke od tih prezimena je moguće povezati sa kasnijim brbinjskim prezimenima, što će biti predmet mojeg daljneg istraživanja.

[1] Strgačić, Ante: Inventar fonda matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru, Arhivski vjesnik, II, Zagreb, 1959.

[2] Vigato, Ivica: Prezimena u glagoljskim matičnim knjigama umrlih i krštenih otoka Silbe, str. 179

[3] Vigato, Ivica: Prezimena u glagoljskim matičnim knjigama umrlih i krštenih otoka Silbe, str. 194.

[4] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 57., izvorni dokument DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešć. 1, fol. 2, 28. VII. 1377.

[5] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 70., izvorni dokument DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešć. 1, fol. 6, 06. IV. 1383.

[6] DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. V, svešč. 3, 26. VI. 1385.

[7] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 136., izvorni dokument DAZd, SZN, Nicolaus Benedicti, sv. I, svešć. 16, 15. V. 1455.

[8] dakle glagoljski pisac

[9] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 145., izvorni dokument DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešć. 9, fol. 3, 13. III. 1463/64.

[10] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 174.  

[11] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 178.

[12] Runje Petar: Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar, 2005., str. 180./81., izvorni dokument DAZd, SZN, Johannes Michael Mazzarellus, sv. I, 17. V. 1563.

[13] Veli rat, urednici Ante Uglešić i Josip Faričić, Sveučiište u Zadru, 2013.

[14] Veli rat, urednici Ante Uglešić i Josip Faričić, Sveučiište u Zadru, 2013., Povijesna građa i napomene o Velom Ratu od 14. do 16. stoljeća, Kristijan Juran, str. 165.

[15] Veli rat, urednici Ante Uglešić i Josip Faričić, Sveučiište u Zadru, 2013., Povijesna građa i napomene o Velom Ratu od 14. do 16. stoljeća, Kristijan Juran, str. 165.

[16] Veli rat, urednici Ante Uglešić i Josip Faričić, Sveučiište u Zadru, 2013., Povijesna građa i napomene o Velom Ratu od 14. do 16. stoljeća, Kristijan Juran, str. 170.

[17] Otok Rava, urednik Josip Faričić, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2008., Juran, Kristijan: Prilozi povijesti Rave od kraja 13. do sredine 17. stoljeća, str. 287

[18] DAZ, ZB, NB, b. jedina, sv. I/1, 14v-15r, TP, b. III, sv. IV/7, 243r; TP, b. III, sv. IV/7, 252v-253r; TP, b. III, sv. IV/8, 297r-v.