Najstariji sačuvani odlomci glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj, koji se čuvaju u Arhivu HAZU-a u Zagrebu, sežu čak do 1601. godine[1]. Od sredine 17. stoljeća imamo cjelovito sačuvane glagoljske matice rođenih, umrlih i vjenčanih, glagoljsku Knjigu stanja duša župe Brbinj (popis stanja duša ili popis ispovijedanih i pričešćenih župe Brbinj) koja započinje 1658. godine, glagoljsku Knjigu krizmanih župe Brbinj koja započinje 1651. godine itd. U Arhivu Zadarske nadbiskupije čuvaju se matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih Brbinja i parice matičnih knjiga i to za razdoblje od 1825. do 2010. godine (nisu sačuvane u cjelini), knjiga krizmanih za razdoblje od 1651. do 1804. godine te stanje duša od 1869. do 1964. godine [2]. U Državnom arhivu u Zadru čuvaju se latinične i glagoljske matične knjige Brbinja, Knjiga stanja duša te prijepis godovnjaka župe Brbinj[3]

Osim glagoljskih i latiničkih matičnih knjiga župe Brbinj, za potrebe istraživanja i boljeg razumijevanja materije, koristio sam i Kroniku župe Brbinj, neobjavljeni rukopis dugogodišnjeg župnika Brbinja i glagoljaša don Leonarda Rika Finke koji se čuva u Arhivu Zadarske nadbiskupije, spise župe Brbinj iz istog arhiva te spise franciskanskog katastra za katastarsku općinu Brbinj iz 19. st. koji se čuvaju u Državnom arhivu u Splitu.

Metodologija istraživanja koju sam koristio tijekom ovog istraživanja je bila sljedeća: Nakon što sam transliterirao bitne podatke iz glagoljskih matica umrlih, krštenih i vjenčanih, Knjige krizmanih i Popisa stanja duša župe Brbinj, uz korištenje navedenih pomoćnih izvora, grupirao sam podatke za pojedine rodove kroz cijelo promatrano razdoblje i tako pokušao slijediti generacijski niz za svaki brbinjski rod.

Pregledom i istraživanjem glagoljskih matica rođenih, vjenčanih i umrlih župe Brbinj od 17. do 19. stoljeća te posebno pregledom Knjige stanja duša župe Brbinj došao sam do zaključka da su mnoga brbinjska prezimena kakve ih mi danas znamo zapravo stvorena od nadimaka ili osobnih imena pretpostavljam pojedinih “glava obitelji” (uz jedno prezime koje je nastalo iz naziva zanimanja glave obitelji), te da su postojala i druga prezimena za većinu brbinjskih rodova. Posebno su, dakle, bitni bili podaci iz Knjige stanja duša (popis stanja duša župe Brbinj) jer su brbinjski župnici upisivali podatke o stanovništvu Brbinja u tu knjigu na sistematičan način koji nam danas pomaže da puno lakše dođemo do zaključaka o pojedinim starim brbinjskim obiteljima. O Knjizi stanja duša župe Brbinj ću detaljnije u posebnom blogu.

U teoriji je poznato da se u to vrijeme drugačije gledalo na sama prezimena jer su prezimena bila, za većinu ljudi, relativno nova. Masovna upotreba prezimena na našim prostorima uvedena je nakon Tridenskog koncila. Ante Strgačić, povjesničar i jedan od posljednjih svećenika glagoljaša piše da iako se u Hrvata prezimena pojavljuju još u srednjem vijeku, zapravo se tek nakon Tridenskoga koncila (1548- 1563.) počinju sustavno bilježiti. Naime, po odredbama toga koncila župnici su morali u posebne knjige upisivati čin krštenja i vjenčanja, a te knjige su morali brižno čuvati.[4] Ivica Vigato koji je istraživao matične knjige otoka Silbe piše[5] da je Crkva strogo zabranjivala bračnu vezu među bližim rođacima pa je bilo nužno u matične knjige zabilježiti ne samo ime, već i prezime. Stoga su svećenici dobivali upute za vođenje matičnih knjiga, pa tako Vigato navodi da na koricama silbenske matične knjige umrlih iz godine 1613. postoji zapis u kojem se nalaže svećenicima da se imaju napisati ne samo ime umrle osobe i očevo ime, već i prezime (pridivak), i to pod prijetnjom globe.

Vigato također piše[6] da prezimena u 17. stoljeću nisu bila tako čvrsto usustavljena kao danas pa je razumljivo da se pojavljuju u mnogim varijantama. Svećenici, popovi glagoljaši, zapisivali su ih onako kako bi čuli bez mogućnosti da ispravnost prezimena provjere u nekom dokumentu. Vremenom će jedna od varijanata istoga prezimena prevladati.

Dakle, prezimena još uvijek nisu čvrsto ukorijenjena, a svećenici koji su vršili upise u župne matice često su zapisivali prezimena onako kako su ih čuli u mjestu u kojem su vršili službu, često neimajući uopće ili malo pisanih zapisa iz kojih bi provjerili istinitost i istovjetnost osoba za koje su vršili upise.

O dvojnim prezimanima u pojedinim obiteljima na Rabu piše Davor Frankulin Travaš [7] koji navodi da je stari rapski običaj da pojedine obitelji imaju dvojno prezime, da se drugo prezime može steći po nekoj osobini pretka, a može ga uzeti siromašni ženik u bogatiju obitelj (ženidba „u vlaštvo“, rekli bi Rabljani). Navodi da su mnogi Rabljani poštivali običaj uzimanja dvojnog (ženinog) prezimena, koje bi inače sa ženskim potomstvom izumrlo. Ima i primjera da je dvojno prezime nastalo u znak poštivanja obitelji koja je izumrla, ali je oporukom ostavila svoj imetak rođacima ili kumovima, pa su oni, uz svoje, uzeli i prezime svojih oporučitelja.

Ovakvi se zaključci podudaraju sa onim što je zapisano i u matičnim knjigama i popisima stanja duša župe Brbinj. Čini mi se ipak da nije nužno da je ženik koji odlazi u vlaštvo, na ženino imanje nužno siromašan, već mi se prije čini da se radi o efikasnom načinu kojim onodobno stanovništvo na otocima rješava problem izumiranja pojedinih prezimena zbog nestajanja muškog potomka. Zašto je bilo bitno da ženik koji dolazi u vlaštvo preuzme ženino prezime? Čini mi se da, osim poštivanja starohrvatskih običaja, odgovor leži i u vrlo praktičnom problemu koji ima to stanovništvo, koji su velikim dijelom koloni veleposjednika ili pojedinih samostana odnosno sjemeništa, kao što je bio slučaj u Brbinju, koji se izumiranjem muške loze izlažu u određenim situacijama mogućnosti da izgube posjede zemlje koje obrađuju i od koje žive. Da bi se izbjegla mogućnost da izumiranjem muškog potomka izgube i posjede od kojih žive ženik preuzima prezime obitelji u koju dolazi.

Zašto je još bitno utvrditi ovakve situacije postojanja dvojnih prezimena? Jer se time i dokazuje da su takve obitelji starosjedioci na otocima i puno starije obitelji nego što se nekada smatralo, kada se često navodilo naseljavanje novog stanovništva na otocima, poglavito u razdoblju osmanilijskih osvajanja.

Istražujući ove popise stanja duša zaključio sam da su župnici ove popise gotovo sigurno radili prema položaju kuće pojedinih obitelji u Brbinju, odnosno da su počinjali popise navođenjem obitelji “ z Bure” potezom do Bolonjinih, preko Jaza, Japrka na kraju sa obitelji Tucić (današnji Grgini), odnosno obitelji Maršan, koja je, prema mojem zaključku, izumrla krajem 17. st.

Da su se i u drugim mjestima zadarske nadbiskupije knjige duša vodile na ovakav način, dakle zapisivanjem pripadnika pojedinih obitelji u mjestu po redoslijedu koji je određen prema položaju kuća u selu, naglašava i Grozdana Franov Živković u radu: „Prezimena mjesta Pakoštane u 17. i 18. stoljeću na temelju glagoljske knjige“, prema kojoj isto nalazimo i u Pakoštanima ili Vrsima[8].

Prvi su na popisu Rančić ili Rančevi (ta dva oblika prezimena postoje od davna, vjerovatno se radi o istom rodu odnosno porijeklu o čemu je pisao i don Riko Finka, ali se iz ovih popisa vidi da su još sredinom 17. stoljeća Rančići, kasnije nazvani Rančevi, živjeli na jednom kraju mjesta, a drugi Rančići na drugom kraju mjesta, uostalom kao i danas u Brbinju), zatim imamo Kamilove, Bahajeve, Masnove, Kalebove, Meštrove, Mirkove, Bijakanjeve, Bolonjine, Štoherine, Španjolove, Brunčeve, Supinove, Pesiće, Oblakove, Longine itd., dakle ovaj redoslijed obitelji koji odgovara položaju kuća tih obitelji u Brbinju sigurno nije slučajan, sa napomenom da većina obitelji u nekom trenutku dobiva drugo prezime od kojih neki župnici koriste pravo ili prvo prezime a neki župnici drugo prezime, za koje pretpostavljam da su stvorena iz nadimaka ili osobnih imena glavara obitelji. Tako vjerujem da su Bahajevi Odvitovići, Masnovi su Meštrovići, Meštrovi su Hrišići, Bolonjini su Zagorčići, Supinovi su Lukšići, Longini su Cvitulići, Perini su Španjolovi (jedan krak Španjolovih, kao i Franićevi), Kaštelanići su Mikljanjevi (jedan krak Mikljanjevih), Grgini su Tucići itd. Za ove svoje zaključke u nastavku dajem indicije i izravne dokaze na temelju kojih sam došao do takvih zaključaka.

[1] Arhiv HAZU u Zagrebu, Odlomci matice krštenih (1602. – 1613.) i matice vjenčanih (1601. – 1613.) župe Brbinj, signatura IV a 80/15

[2] HR-AZDN-43 Zbirka matičnih knjiga i parica matičnih knjiga Zadarske nadbiskupije, 1569./2010., Brbinj (matične knjige i parice) 1825./2010., (knjiga krizmanih) 1651.–1804., (stanje duša) 1869.–1964.

[3] HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matična knjiga rođenih župe Brbinj 1693. – 1813., br. knjige 131; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matična knjiga rođenih župe Brbinj 1825. – 1837., br. knjige 132 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matična knjiga rođenih župe Brbinj 1837. – 1853., br. knjige 133 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matična knjiga rođenih župe Brbinj 1859. – 1937., br. knjige 1671 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matična knjiga rođenih župe Brbinj 1853. – 1886., br. knjige 2174 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matične knjige vjenčanih župe Brbinj 1650. – 1808., br. knjige 134 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matične knjige vjenčanih župe Brbinj 1825. – 1856., br. knjige 135 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matične knjige umrlih župe Brbinj 1652. – 1812., br. knjige 136 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matične knjige umrlih župe Brbinj 1825. – 1839., br. knjige 137 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Matične knjige umrlih župe Brbinj 22.02.1840. – 30.04.1884., br. knjige 1672 ; HR-DAZD-378 Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru (1565. – ), Knjiga stanja duša 1658. – 1808. i prijepis Godovnjaka župe Brbinj, br. knjige 138

[4] Strgačić, Ante: Inventar fonda matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru, Arhivski vjesnik, II, Zagreb, 1959.

[5] Vigato, Ivica: Prezimena u glagoljskim matičnim knjigama umrlih i krštenih otoka Silbe, str. 179

[6] Vigato, Ivica: Prezimena u glagoljskim matičnim knjigama umrlih i krštenih otoka Silbe, str. 194.

[7] Frankulin Travaš, Davor: „Prezimena stanovnika grada i otoka Raba od XV. do XX. stoljeća“, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 2013. str. 109.

[8] Franov Živković, Grozdana: Prezimena mjesta Pakoštane u 17. i 18. stoljeću na temelju glagoljske knjige, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 2013., str. 60.