Prezime Maršan (Maršanov)

Prezime Maršan je još jedno od prezimena iz Brbinja o čijem postojanju danas u Brbinju nema sjećanja. Prema mojem istraživanju izgleda da su Maršanovi izumrli krajem 17. st. Moguće je i da se za njihovu obitelj koristilo neko drugo prezime koje nisam uspio povezati sa Maršanovima.

U popisima stanja duša župe Brbinj sve do kraja 17. stoljeća se javljaju ženske osobe prezimena Maršanova. Tako npr. u popisu stanja duša iz 1658. godine nalazimo Mandu Maršanovu i Katu Maršanovu a 1677. godine Mandu Maršanovu, Maru Maršanovu i Lucu Maršanovu.

U glagoljskoj Knjizi krizmanih župe Brbinj u 1674. godini upisana je krizma Luce i Mare Maršanove, od oca Tome Maršanova i njegove žene Mande.

Iz popisa stanja duša, odnosno prema mjestu upisa Maršanovih u popisu stanja duša može se zaključiti da su Maršanovi bili nastanjeni na kraju sela, negde iza Tucića odnosno Grginih.

U matici umrlih župe Brbinj upisana je 1695. godine činjenica smrti Luce Maršanove od 45 godina, a 1696. godine Mande Maršanove od 81 godine starosti. Činjenica smrti Tome Maršanova, koji je izgleda zadnji muški potomak Maršanovih, nije upisana u matici umrlih župe Brbinj, što može značiti da je on umro prije 1652. godine.

U glagoljskim maticama župe Brbinj iz 18. i 19. nisam našao spomen prezimena Maršanov, što je indicija da nitko nije došao u vlaštvo u Maršanove i da je vjerovatno rod Maršanovih izumro sa smrću Luce i Mande Maršanove.

Da su Maršanovi izumrli odnosno da nitko nije nasljedio njihove zemlje može se zaključiti i iz glagoljskog dokumenta kojega je sastavio župnik u Brbinju 1721. godine i kojega sam našao u Arhivu nadbiskupije Zadarske u spisima župe Brbinj[1]. Tekst sam transliterirao sa glagoljice te glasi ovako:

„1721 miseca otubra na 15.

Ja Šime Šćaunev juštrc? se sasvom mojom braćom i sa svi ludi Brbina u ime maslin Maršanevih ke biše ostavila pokoena Manda Maršeneva Crikvi napuntu smrti i zate iste masline ja isti Šimun pustih zate masline onu divnicu zazbure pola i u toj divnici stupi maslin 5 a ijoš kolomu pridam tri stupi u starini Mršane uz one tri kej pustila moja pokojna mati ami sva braća prostismo istomuis Šimunu svi duzi ki sue najdu na librih crikvenih / nato biše svidoci Jure Brunac dvornik Gde zemalske, i jo bihu svidoci Ive Brunac sudac crikveni i Jivan Rančinčćić? i ja isti parohijan ki pish ponih ričah.“

Dakle, Manda Maršanova, koja prema mojem istraživanju umire zadnja od Maršanovih, je na samrti bila dala Maršanove masline Crkvi. Da li je dala sve Maršanove masline ili ne nije jasno. Šimun Šćaunjev, prema mojem istraživanju bi to vjerovatno bio Hujnov, mijenja svoju divnicu sazbure Polja za Maršanove masline koje je Manda Maršanova ostavila Crkvi, te daje još i tri stupa maslina u Maršanovoj starini, pored ona tri stupa koja je već dala njegova pokojna mati. Prema tekstu dokumenta ova se pogodba sklapa pred svim ljudima Brbinja i pred braćom Šimuna Šćaunjeva. Iz teksta također saznajemo da je Jure Brunac dvornik a Ive Brunac seoski sudac. 

Zanimljiva je priča koju sam čuo od Zdenka Grgina, a koju je on čuo od svojega oca. Pričao mi je kako je u Brbinju postojala obitelj kojoj ne zna prezime u kojoj su se sedam kćeri udale u istome danu, a živjele se negdje na Sriću (brdo u Brbinju na kojem danas nema nikakvih kuća niti se danas zna da su tamo bile ikakve kuće, to se brdo nalazi zapadno od Grginih). Jesu li ove kćeri bile Maršanove i je li spomen na ovu obitelj ipak preživio u Brbinju do današnjih dana?

[1] Signatura ________________