Prezimena Baran i Božulić, Barićević, Barićev, Zanetov
U Brbinju danas postoji prezime Baran, ostala prezimena iz podnaslova, Božulić, Barićević, Barićev, Zanetov danas ne postoje. Razlog zašto sva ova prezimena obrađujem pod istim poglavljem je moja pretpostavka da se kod svih ovih prezimena radi vjerovatno samo o dva brbinjska roda, koja su možda rodbinski povezana članovima obitelji Božulić. Uza sve podatke koje sam imao pred sobom iz glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj i podataka iz franciskanskog katastra te ostalih izvora nisam uspio doći do čvrstog zaključka oko strukture i porijekla obitelji koje su u prošlosti u Brbinju nosila ova prezimena, prvenstveno roda Barićevića. Zato u nastavku dajem neke zanimljive detalje o obiteljima koje su nosile ova prezimena i neke svoje pretpostavke.
Da su Baranovi i Barićevići dvije odvojene obitelji možda se može zaključiti na temelju podataka iz popisa stanovništva iz 1608. godine, u kojem su u Brbinju navedene dvije obitelji Barićevića, sa glavama obitelji Antoniom Barichievichem i Pierom Barichievichem, te jedna obitelj za koju smatram da su Baranovi, sa glavom obitelji Maddalenom Baranchicha.
Ono u što sam relativno siguran jest da se za Baranove negdje početkom 18. stoljeća u Brbinju vezuje prezime Božulić i to iz razloga što Baranovi izumiru po muškoj lozi i na njihovo imanje, u vlaštvo, dolazi Božulić iz Brgulja. O ovome postoje izričiti upisi u glagoljskim matičnim knjigama o čemu više u nastavku. U Brbinju je u 17. i 18. stoljeću postojala i obitelj pod prezimenom Barićević. Prezime Baran je opstalo u Brbinju, ali prezime Barićević nije.
Članovi obitelji Barićević se nekada nazivaju i Zanetovi, a to prema Zanetu Barićeviću koji je izgleda došao u vlaštvo u Barićeviće, a prije toga je nosio prezime Božulić. U matici vjenčanih župe Brbinj 1679. godine upisana je ženidba Zaneta Božulića i Lucije kćeri Ivana Barićevića „od iste parohije“. Ovdje dolazi do preklapanja prezimena Božulić, koje se često koristi kod Baranovih i kod kojih se izričito upisuje da se radi o Božulićima iz Brgulja koji su došli u vlaštvo u Baranove. Prezime Božulić je vezano i za brbinjske Barićeviće, a vjerovatno zato što je Zaneto Barićević zapravo Božulić kako se i naziva u matici vjenčanih, i ženidbom za Luciju Baričević preuzima prezime Barićević. Da li je Božulić koji dolazi u vlaštvo u Baranove rodbinski povezan sa Zanetom koji vjerovatno dolazi u vlaštvo u Barićeviće? O tome zasad nemamo dokaza, ali sam u knjizi Veli Rat[1] našao podatke o rodoslovlju Božulića Šargetinih koje je sastavio Vladimir Uglešić, gdje za ove Božuliće piše da pretpostavlja, jer nema puno podataka, da je praotac ovih Božulića Luka Božulić, koji je imao dva sina, Ivana (rođ. oko 1722. godine) i don Šimu (rođ. oko 1723. godine). Nije siguran radi li se o istom Luki Božuliću čije se kćeri Mara i Jelena udaju u Brgulje oko 1712. i 1719. godine, vjerovatnije da se radi o dvije osobe, otac i sin ili stric i sinovac. Starijem od njih otac bi mogao biti onaj Ivan Božulić čije se kćeri udaju Brgulje: Katarina oko 1679. godine, a Lucija oko 1701. godine (moguće da se radi o dva različita Ivana). Dakle i ovi Božulići su vezani za Brgulje.
Da su Zanetovi isto što i Barićevići vidi se i po rodoslovljima obitelji Veloga Rata koje je izradio prije spomenuti Vladimir Uglešić[2] pa tako u rodoslovlju obitelji Stamać i Maletića Buliginih saznajemo da se Matija Baričević Žanetova, rođena u Brbinju, vjenčala za Matija Maletića 10. lipnja 1758. u Zadru.
Baranovi se spominju u najstarijim brbinjskim glagoljskim maticama. Tako je u odlomcima matice krštenih župe Brbinj iz 1603. godine upisana kuma na krštenju Katuša Baranka. U popisu stanovništva iz 1608. godine u Brbinju se spominje Maddalena Barancicha, koji bi se upis mogao odnositi na Baranove. Ako to jesu Baranovi, upis ženske osobe bi značio da u tom trenutku nisu imali odraslog muškog člana obitelji. I u matici vjenčanih je 1664. godine upisana činjenica ženidbe Šimuna, sina Ivana Vidošića i Katarine, kćeri Ivana Tudiška, a svjedoci su bili Ivan Baričević i Anton Baran.
Matica vjenčanih župe Brbinj otkriva da je Ivan Božulić iz Brgulja bio došao na Baranovo imanje i oženio vjerovatno udovicu Matiju iz Baranovih, koja je rodom bila iz Kalebovih. U upisu ženidbe iz 1764. godine stoji: „meru Antonon sinom Ivana Božulića koji je doša bi na stane Baranovo u Brbinu i meu Klarom hćerom Tomasa Grginon“, a prije toga, u 1737. godini stoji upis ženidbe „meu Juron Božićevićen iz Brgul sinom Jivana Božićevića i Filipom Miklanevon hćerom Ivana Miklanića iz Brbina… prid svidoci znanimi Šimunon Masnovin i Matien Oblakovim od jistoga mista“. Da je Ivan Božulić iz Brgulja oženio udovicu u Baranovih saznajemo iz upisa vjenčanja iz 1758. godine: „ meu Šimunom sinom Ivana Božulića iz Brgul i Matie Baranove hćere pokoinoga Šimuna Kalebova i meu Franicom hćerom pokojnoga Petra Rančića i Mande Murluneve iz Dragov… prid svidoci Šimun Pesićev i Filip Brunac i meštar kalafat Miho? Jadrošić is Prmude“.
U matici umrlih u 1742. godini upisana je činjenica smrti Šimuna Božulića “deto Baran” od „incirka“ 75 godina starosti. U popisu duša iz 1709. upisan je Šime Božulić i Manda Božulića. U 1710. nema niti jednog Božulića ali je upisa Šime Barin i Mande Baranka. U obe godine Božulići i Baranovi su upisani kraj Brunčevih, što odgovara položaju njihovih kuća u Brbinju.
Dakle, iz glagoljskih matica jasno proizlazi da je Ivan Božulić iz Brgulja došao „na stanje Baranovo“. Nejasno je tko je onda Šimun Božulić “deto Baran” koji umire u Brbinju 1742. godine od „incirka“ 75 godina starosti i u kakvom je odnosu prema Ivanu Božuliću, ocu Antona, Jure i Šimuna Božulića odnosno Baranova koji su navedeni u gornjim citatima glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj?
Da je i kod Baranovih bilo „mulica“ saznajemo iz upisa u matičnoj knjizi vjenčanih župe Brbinj iz 1732. godine kada se upisuje ženidba među Šimunom Lušišem (Lukšićem odnosno Supinovim) i Mare „mula kue odoida Manda žena Šimuna Barana“.
Iz knjige krizmanih župe Brbinj saznajemo da se 1651. godine krizma Eve, sin Mande Baranove, „oca mu se nezna“, također 1663. godine se krizma Matija, sin Mande Baranove, „oca mu se nezna“. Dakle, očito u 17. stoljeću u obitelji Baran fali odraslih muškaraca, pa je jasno da u vlaštvo dolaze Božulići iz Brgulja. Don Leonard Riko Finka, koji je također istraživao brbinjske rodove, ali većinom porijeklo brbinjskih rodova iz 19. stoljeća, za Baranove piše da su oni izumrli i po muškoj i ženskoj liniji, da današnji Baranovi imaju kuću gdje su „stari“ Baranovi živjeli, a da su po muškoj liniji današnji Baranovi zapravo brbinjski Grgini. Ovo odgovara podacima iz matičnih knjiga, ali je don Riko pogrešno smatrao da su Baranovi kod kojih je u vlaštvo došao Ante od Andrije Grgina bili „stara loza“ Baranovih. Prema prije navedenom, i ovi Baranovi koji su izumrli i po muškoj i ženskoj liniji nisu bili „originalni Baranovi“, već zapravo po muškoj liniji Božulići iz Brgulja, a po ženskoj liniji Kalebovi, od Mande Baranove, rođene Kaleb.
U matici vjenčanih župe Brbinj 1808. godine je zabilježeno vjenčanje „meju sinom Antonom Jadrija Grgina i meju ??? Jadrijanom pokojnoga Antona Baranova“. Dakle, Anton ili Ante, sin Andrije ili Jadrija Grgina se ženi Andrijanom ili Jandrijanom pok. Antona Baranova, koji je bio sin Ivana Božulića koji je bio došao na Baranovo imanje iz Brgulja. Don Riko piše da ovaj Anton Grgin dolazi u vlaštvo u Baranove i preuzima prezime Baran, te da je kasnije oženjen za Filipu Mirkovu, što znači da Andrijana Baranova umire, te tako izumiru Baranovi Božulići i po muškoj i po ženskoj liniji. Podaci iz latiničkih matičnih knjiga župe Brbinj se slažu sa don Rikovim navodima, pa 1729. godine imamo upis rođenja Tomice od roditelja Filipe Mirkove i Antona Barana. Filipa i Anton su, prema ovom upisu vjenčani 1811. godine, što bi značilo da je Andrijana Baranova umrla između 1808. godine, kada se udaje za Antona Grgina kasnije Barana, i 1811. godine kada se taj Anton Baran ženi Filipom Mirkovom. U matici umrlih župe Brbinj nisam našao upis smrti Andrijane Baranove. Kako između glagoljskih i početka pisanja latiničkih matičnih knjiga župe Brbinj postoji period u kojem nam nisu ostale zabilježene nikakve matične knjige tako nisam mogao naći niti izravan upis vjenčanja Antona Barana i Filipe Mirkove.
Rod Barićevića u Brbinju prema popisu stanovništva iz 1608. godine se sastojao od dvije obitelji, sa glavama obitelji Antoniom Barichievichem i Pierom Barichievichem. Piero Barichievich prema tom popisu stanovništva nije imao druge članove obitelji. Kako sam prije naveo, nisam uspio jasno utvrditi obiteljsku povijest ovog brbinjskog roda niti točno mjesto njihove kuće, s obzirom da Barićevići nisu dočekali franciskanski katastar u Brbinju 1824. godine. Prema popisu stanja duša župe Brbinj, Barićevići su vjerovatno živjeli negdje „na Japrk“ u Brbinju, možda blizu Baranovih. U glagoljskim maticama župe Brbinj rijetko se javljaju i Barićevi. Jesu li to Barićevići?
Ono što se iz matica može vidjeti da prezime Barićević izumire na samom kraju 18. stoljeća u Brbinju. Naime, u matici umrlih župe Brbinj 1798. godine upisana je smrt Šime Barićeva od 66 godina starosti, za kojeg stoji napomena da je umro u kući Meštrovoj. Iste godine je zapisana i činjenica smrti Šime Barićeviće od 67 godina starosti te stoji ista napomena da je umro u kući Meštrovoj. Radi li se o dvostrukom upisu? Te godine umire i Matija Barićevića od 40 godina starosti, a 1801. godine umire Mate Barićević od „incirka“ 82 godine starosti te 1802. godine Jele Hanetova od „incirka“ 70 godina starosti. Još 1758. godine upisana je činjenica smrti Tome Barićevića od 33 godine starosti, za kojeg je upisana bilješka: „ki e sta u kući Hrišića u selu Brbijnu“. Dakle, Barićevići, pred nestanak ovog roda, su povezani sa Hrišićima odnosno Meštrovima u Brbinju. U matici vjenčanih 1749. godine upisana je ženidba „meu Tomason Baričevića iz Brbina sinom Frane Baričevića i Maron Meštrovon hćeron pokojnoga Mikule Hrunčeva iSavra, prid svidoci don Ivan Špano i Anton Masnov oba iz Brbijna“.
[1] Veli Rat, urednici Josip Faričić i Ante Uglešić, Sveučilište u Zadru, 2013., str. 531.
[2] Veli Rat, urednici Josip Faričić i Ante Uglešić, Sveučilište u Zadru, 2013., prilog 19.