Prema podacima iz glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj te dokumentima iz Državnog arhiva u Zadru, Spisa Kapetana Zadra te podataka iz franciskanske katastarske izmjere za mjesto Brbinj zaključio sam da su Kaštelanići jedan ogranak brbinjskog roda Mikljanjev ili Miklanić, a u nastavku dajem razloge za takav zaključak.

U upisu u matici vjenčanih župe Brbinj iz 1760. godine upisana je bilješka o ženidbi „meu Ivanom sinom Šimuna Miklanića ato Kaštelanića i Urse Banove iSavra i meu Mation hćeron Šimuna Luhšića i Mare neznanih roditelja“, svidoci su bili Anton Masnov i Luka žakan Španolov.

U matici rođenih župe Brbinj u 1761. godini upisano je rođenje Lorenca, sina  „Ivana Kaštelanova deto Miklanića i Matie Lukšića“, a u 1766. godini rođenje kćeri istog „ Ivana Kaštelanova deto Miklanića i Matije Lušića“.

U knjizi krizmanih župe Brbinj godine 1752. upisana je krizma Jakova sina Šimuna Kaštelana deto Miklanića i pokoine Urse Banove iz Savra te iste godine krizma Kate kćeri Šimuna Miklanića Kaštelanina i Urse Gaćinove izIža.

Prema Abecednom upisniku općine Brbinj iz 1879. godine[1] Miho Kaštelančić ima prebivalište u Polači u Kotarima, vjerovatno se radi o rođaku Mihovila Kaštelanića, svećenika iz Brbinja koji je, prema Bianchiu, Zara Cristiana, bio župnik u Polači od 1771. do 1815. godine te župnik u Tinju, mjestu zapadno od Polače u periodu od 1820. do 1830 godine. I svećenik Ante Kaštelanić je župnik Polače od 1840. do 1863. godine, a njegovo porijeklo otkriva Grozdana Franov Živković u XII. svesku niza Monumenta glagolitića Archidioecesis Iadertinae[2] kada nabraja prezimena zapisana u madrikuli Bratovštine ss. Kuzme i Damjana iz Polače u Ravnim kotarima. Među prezimenima u Polači nalazi i prezime Kaštelanić/Kaštelanac, kod kojega navodi da je, po tadašnjem običaju[3], župnik Polače don Miho Kaštelanić sa sobom u selo doveo svoju obitelj iz Brbinja. Njegov nećak Šime Kaštelanić se oženio u Polači s Matijom Peraić, iz kojeg braka je rođen Ante Kaštelanić 16. lipnja 1800., koji je postao svećenik.

Porijeklo župnika Polače don Mihe Kaštelanića možemo naći u matici rođenih župe Brbinj iz 1738. godine kada je upisano rođenje „Micovila“ sina Šimuna Kaštelanina i Ure Švorinove iz Iža, kumovi su bili Pere Kalcinić iz Žmana i Klara Mirkova. Don Pavao Kero, koji je popisao svećenike i župnike u župi Polača, za Mihu ili Miju Kaštelanića navodi, između ostalog, da je rođen u Brbinju, da je član Skule ss. Kuzme i Damjana u Polači, da 1765. godine postaje član Bratovštine Uznesenja u Biogradu, član je Skule sv. Duha 1806., oko 1790. upisan je u Skulu sv. Nedilje u Božavi[4]. Za Antu Kaštelanića, župnika Polače u razdoblju od 1830. do 1855. godine, don Pavao Kero piše da je rođen u Polači od oca Šime i majke Matije Peraić. Njegov otac Šime da je rođen u Brbinju, a Kero pretpostavlja da je Šime bio sinovac don Mihe Kaštelanića, koji je dugo bio župnik u Polači, pa da je upoznao Matiju Peraić kada je dolazio kod strica u Polaču, s njom se oženio i dobio sina Antu[5].

Svećenik Mihovil Kaštelanić je naznačen u nekoliko dokumenata većinom imovinskopravne naravi koje sam uspio pronaći u Državnom arhivu u Zadru a spominje se i njegov nećak Simon Maklanich Castellanich (Šime Miklanić Kaštelanić).

 U Spisima zadarskih kapetana koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru nalazi se dokument iz 179?? u kojem se Castellanich D  Micchele naziva alias Miklianich a njegov nećak Simon Miklianich Castellanich[6], što također upućuje da su Kaštelanići zapravo Mikljanovi ili Mikljanići, odnosno jedna grana ovog brbinjskog roda.

Za Mikljanjeve don Leonard Riko Finka u svom neobjavljenom rukopisu Kronika župe Brbinj piše da su mu stariji Brbinjci pričali kako su Mikljanjevi bili bogatiji rod u Brbinju, navodno im je jednom prilikom bio smočen papirnati novac, pa su ga sušili:“Priča se da su Mikljanići bili bogati i da su na sturi sušili novce(valjda se bili smočili?)“ [7].

Prvi spomen prezimena Kaštelanin u glagoljskim maticama župe Brbinj sam našao u matičnoj knjizi vjenčanih 1714. godine kada se kao svidok pojavljuje Stipan Kaštelanin. Sljedeće, 1715. godine ponovno se javlja kao svjedok Stipe „sKaštela“.

U matici rođenih prezime Kaštelanin počinje sa Ivom, sinom Šimuna Kaštelanina i Urse Švorinove iz Iža. Potomci Šimuna Kaštelanina i Urse Švorinove su Kaštelanići.

Knjiga stanja duša župe Brbinj daje jasnije dokaze da su Kaštelanići samo jedna grana Miklanića ili Mikljanjevih.

Prezime Mikljanjev se još uvijek može čuti od starijih Brbinjaca iako više, koliko je meni poznato, nema osoba koje nose prezime Mikljanjev ili Miklanić. Danas još uvijek stoji i ruševna kuća Mikljanjevih u Brbinju i to između Hujnovih i Grginih. Koliko mi je poznato u Brbinju se ne smatra da su Kaštelanići zapravo grana Mikljanjevih.

U popisu stanja duša jedna od verzija prezimena Kaštelanić (nekada se pišu kao Kaštelanić, Kaštela, Kaštelanin, sKaštela, Kaštelanka, Kašteli) prvi put se javlja 1708. godine kada se upisuje Ele Kaštelanka i to između Mande Španolove i Ele Macinove. U prijašnjim godinama, uzimajući u obzir položaj upisa imena, ova Ela se upisuje sa prezimenom Miklanić. U popisu muškaraca, između Ive Macinova i Ive Rančića upisan je Šime Miklanić, a u godinama prije 1705. godine na tom mjestu u popisu muškaraca bio je upisan Ive Miklanić. U popisu stanja duša od 1658. godine pa do 1674. godine na mjestu na kojem se kasnije upisuju Kaštelanići bio je upisan Jure Mikleić ili Mihelić. U matici umrlih upisana je 1674. godine smrt Jure Mizlića od 80 godina starosti. U 1709. godini između Španjolovih i Rančića upisani su Šime Miklanić, Stipe Miklanić i Ive Miklanić, dok su u 1710. godini između Bubina (Španjolić) i Oblakovih upisani Šime Kaštelan, Ive Kaštelan i Stipe Kaštelan. U 1709. godini upisani su od Miklanića još i Mate Miklanić i Ive Miklanić te Šime Miklanić i Tome Miklanić, a u 1710. godini Mate, Ive i Vice Miklan i Šime Miklan i Tome Miklanić i to između Cvitulića i Tucića odnosno današnjih Longina odnosno Hujnovih i Grgina, dakle na mjestu koje odgovara mjestu ruševne kuće Mikljanjevih koja i danas postoji u Brbinju. Od žena su 1709. godine upisane Jle Miklaneva i Kate Miklaneva a 1710. godine Jle Kaštelanka, Mande Miklanića i Kate Miklaneva.

U 1711. godini upisani su Ive Kašteli, Šime Kašteli i Stipe Kašteli, Mate Miklanić, Ive Miklan, Vice Miklan te Šime Miklan i Tome Miklanić, a od žena Ele Kaštela te Mare Miklanića i još dvije ženske osobe prezimena Miklanić kojima nisam mogao pročitati osobna imena.

U 1712. godini upisani su Šime sKaštela, Ive sKaštela i Stipe sKaštela i to između Bolonjinih i Rančića te ponovno između Cvitulića i Hujnovih Vicko Miklanić, Mate Miklanić i Ive Miklanić te nakon Hujnovih Tome Miklanić, a poslje njega su upisani Tuciću (današnji Grgini).

Iz ovih se podataka može sa priličnim stupnjem uvjerenosti zaključiti da je prezime Kaštelanić nastalo prema mjestu gdje je jedna grana roda Mikljanjevih živjela u Brbinju, a to je Kaštel obitelji Soppe koji još i danas, doduše u ruševnom stanju stoji u uvali Jaz. Nekada pripadnike ove obitelji označavaju prezimenom sKaštela što je vrlo indikativno. Prvi Kaštelanić u glagoljskim matičnim knjigama bi mogao biti Jure Mihelić (Mikelić) koji bi prema dostupnim podacima trebao biti rođen oko 1596. godine. Da li je on doseljen u Kaštel iz Mikljanjevih na Japrku ili je druga grana Mikljanjevih sa Kaštela došla na Japrk? Moja je pretpostavka da su Mikljanjevi došli u Kaštel sa Japrka jer se pretpostavlja da Kaštel datira iz 16. stoljeća[8], a Mikljanjevi su vjerovatno stariji rod u Brbinju od 16. stoljeća.  

Također se može zaključiti da je druga grana Mikljanjevih (i to vjerovatno dvije odvojene obitelji) živjela na prostoru između današnjih Hujnovih i Grginih, dakle gdje i danas stoji ruševina za koju se danas u Brbinju zna da je pripadala Miklanjevima. Od starijih Brbinjaca[9] sam saznao da je u neposrednoj blizini te ruševne kuće Mikljanjevih postojala i još jedna manja kuća Mikljanjevih.

Za točnu lokaciju kuća Mikljanjevih i Kaštelanića, uostalom kao i svih brbinjskih obitelji u 19. stoljeću, najpogodniji je izvor Upisnik zgradnih čestica u Brbinju[10], dakle dio franciskanskog katastra. Ovaj je upisnik napravljen 1847. godine, kako stoji na samom upisniku i sadrži popis posjednika zgradnih čestica, dakle kuća u Brbinju te, što je jako bitno, brojeve tih zgradnih čestica.

Ovu drugu granu ili grane Mikljanjevih su predstavljali Mate i Ive Miklanić te Tome i Šime Miklanić. Zanimljivi su upisi u matici vjenčanih župe Brbinj vezani za Matu i Ivana Miklanića, koji se oboje 1711. godine žene i to Mate Miklanić za Maru, ženu pok. Ivana Matulića iz Dragova, a Ivan, sin Mate Miklanića, za Elu, kćer pok. Ivana Matulića iz Dragova, dakle otac i sin iz Brbinja za majku i kćer iz Dragova. Iste 1711. godine se u popisu stanja duša uz Matu i Ivu Miklanića odnosno Miklana pojavljuje Vice Miklan, za kojeg nisam mogao naći podatke o rođenju u matici rođenih župe Brbinj. Je li Vice sin Mare, udovice pok. Ivana Matulića iz Dragova, sada žene Mate Miklanića?

Zanimljivo je da Matu, Ivu i Viska Miklanića u 1713. godini u popisu stanja duša označavaju prezimenom Vikarij.

Što se tiče grane Tome i Šime Miklanića, iako su imali djece, pogotovo Tome Miklanić, izgleda da njihova loza po muškoj liniji nije preživjela. Naime, kada se pogleda Upisnik čestica zgrada iz 1824. godine kao težaci u Mikljanjevih su navedeni Martin i Gio Mikljanjev. U maticama župe Brbinj pisanim latinicom možemo pronaći podatke o roditeljima, dakle Martin je sin Osipa Mikljanjeva i Jivanice Ivančeve, a Gio je sin Šime Mikljanjeva i Matije Mirkove. Kada se ti podaci usporede sa podacima iz glagoljske matične knjige vjenčanih, saznajemo da je Osip Mikljanjev zapravo sin Jure Peričina, jer je 1783. godine u matici vjenčanih župe Brbinj upisana ženidba „meju Osipon sinon Jure Peričina i meju Ivanicon hćeron pokojnoga Šime Brunca“ [11], a da je Šime Mikljanjev također sin Jure Peričina koji je 1782. godine oženio Matiju kćer Mate Mirkova[12]. Dakle, u ovu granu obitelji Mikljanjev vjerovatno krajem 18. stoljeća u vlaštvo dolaze dva sina Jure Peričina, Osip i Šime, i preuzimaju prezime Mikljanjev.

Krajem 18. stoljeća u Mikljanjeve dolaze Peričini u vlaštvo, ali prije toga, krajem 17. i početkom 18. stoljeća, neki muški članovi obitelji Mikljanjev odlaze u vlaštvo u druge brbinjske obitelji.

Mikula Miklanić i Ive Miklanić se u popisu stanja duša iz 1696. godine upisuju između Hrišića i Zagorčića, što je mjesto na kojem bi se trebali upisivati Bijakanjevi. Mikula i Ive Miklanić se tako upisuju sve do 1702. godine kada se, između Hrišića i Zagorčića, upisuju kao Mikula Bijakanev i Ive Bijakanev. Očito je da su otišli u vlaštvo u Bijakanjeve.

Još je jedan član obitelji Mikljanjev otišao u vlaštvo. Manda, kćer Šimuna Odvitovića, 1714. godine ženi za Ivana sina pokojnog Ivana Miklanića iz Brbinja. Ovaj Ivan Miklanić (Mikljanjev) dolazi u vlaštvo u Bahajeve jer se muška loza Odvitovića ugasila i preuzima prezime Odvitović odnosno Bahaja, pa tako u matici rođenih 1715., 1721., 1723., 1725. i 1730. godine imamo upise rođenja njegove djece, koji su upisani kao djeca Ivana Bahaje i Mande. Ovaj Ivan Miklanić je vjerovatno iz grane Kaštelanića, naime, u popisu stanja duša 1714.  godine nema više Ive među Kaštelanićima (ostaju Stipan Kaštelan i Šime Kaštelan), dok se između Kamilovih i Kalebovih upisuje Ive Buhaj, dakle na mjestu na kojem bi trebali biti upisani Bahajevi ili Odvitovići.

U Upisniku čestica zgrada iz 1824. godine u Kaštelanovih su navedeni Antonio i Simon Castellanich. Antonio je upisan kao agricoltore ili težak, kao i svi ostali Brbinjci, osim svećenika Rančića, dok je Simon Castellanich jedini od Brbinjaca upisan kao posjednik poseditore.

Simon Castellanich je vjerovatno nećak prije spomenutog svećenika Castellanich D  Micchela odnosno Kastelanić Mihovila.

Castellanich Antonio je pak sin Stipana Kaštelanića i Justine Maračine iz Velog Rata[13]. Antonio odnosno Anton Kaštelanić se 1808. godine ženi za Katu Petrovu[14]. Njegov sin Mate odlazi u vlaštvo u Kamilove, gdje se ženi Bartulom Masnovom, sestrom mojeg šukundjeda Bože Masnova, što je temelj rodbinskih veza Masnovih i Kaštelanića. Osim Mate, lozu Kaštelanića nastavlja i njegov brat Jure Kaštelanić.

[1] Vidi gore str. 11.

[2] Glagoljska madrikula Bratovštine ss. Kuzme i Damjana u Polači 1711. – 1808., Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti, 2013.

[3] Da je teza o običaju da župnik koji nije iz mjesta svoje župe sa sobom dovodi svoju obitelj točna, vidimo i u Brbinju, kada župnik don Antun Šegota iz Žmana dovodi svoju obitelj u Brbinj, što je jasno i iz transliteracije popisa stanja duša župe Brbinj iz 1710. godine koji donosim na str. 124., gdje se u popisu žena nalazi „ mati popova“

[4] Glagoljska madrikula Bratovštine ss. Kuzme i Damjana u Polači 1711. – 1808., Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti, 2013, str. XIX

[5] Glagoljska madrikula Bratovštine ss. Kuzme i Damjana u Polači 1711. – 1808., Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti, 2013, str. XVIII

[6] HR-DAZD-_______________

[7] Finka, Leonard Riko: Kronika župe Brbinj, neobjavljeno, str. 182.

[8] Navesti izvor podatka

[9] Prema priči Antice Grgine rođene Pesić, koja je i upisana u zemljišnim knjigama kao jedan od suvlasnika na imanju Mikljanjevih, nana moje supruge

[10] SIGNATURA __________________

[11] Vidi maticu vjenčanih župe Brbinj u godini 1782.

[12] Vidi maticu vjenčanih župe Brbinj u godini 1783.

[13] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u godini 1788.

[14] Vidi maticu vjenčanih župe Brbinj u godini 1808.