U Brbinju se danas razlikuju obitelji koje se „po dvoru“ nazivaju Viskovi i Hujnovi, iako obja roda danas ne nose takva prezimena. Obje obitelji imaju kuće između Oblakovih i Grginih, u blizini ruševine koja je bila kuća odnosno kuće Mikljanjevih.

Smatram da bi Viskovi i Hujnovi zapravomogli biti grane starog brbinjskog roda Cvitulić, koji se razdvojio na dvije obitelji od kojih se jedni nazivaju Viskovi po Visku (Vicku) Cvituliću, a drugi Huinovi po Mati Cvituliću Huinu. U nastavku ću iznijeti indicije na kojim temeljim ove zaključke iako je potrebno dublje istraživanje ovog roda.

U matici umrlih župe Brbinj prvi upis prezimena Cvitulić sam našao u godini 1654. kada je upisana činjenica smrti „dom Mikule Cvitulića“. Katarina Cvitulić od 30 godina starosti umire 1674. godine, a Mare Cvitulić umire 1694. godine sa 53 godine starosti. Sljedeće 1695. godine umire Visk Cvitulić od 65 godina starosti.

Još starije upise prezimena Cvitulić našao sam u Knjizi krizmanih župe Brbinj, pa su tako 1651. godine „santu“ odnosno kum na krizmi u Brbinju „do Mikula Cvitulić“ i „santula“ na drugoj krizmi Ele Cvitulića.

U matici vjenčanih župe Brbinj 1661. godine upisana je ženidba Vicka sina Šimuna Cvitulića i Mare kćeri Mikule Rančića, 1663. godine ženidba Eivana, sina Eivana Aničića i Katarine kćeri Šimuna Cvitulića, 1665. godine ženidba Šimuna sina Ivana Ranca i Elu kćer Šimuna Cvitulića, 1667. godine Šimuna sina Mikule Lukića i Mandalinu kćer Vicka Cvitulića, 1669. godine kao svjedok na ženidbi javlja se Matia Cvitulić, dok se Matija Cvitulić ženi Ursom Tudiškovom 1676. godine. Dakle, u drugoj polovici 17. st. žene se odrasli potomci Šimuna i Vicka Cvitulića. U knjizi krizmanih župe Brbinj u drugoj polovici 17. stoljeća upisane su krizme desetoro djece rođenih unutar roda Cvitulića i to od roditelja Šimuna Cvitulića i žene Mande, Matija Cvitulića i žene Kate, Vicka Cvitulića i žene Mare, Mate Cvitulića i žene Mare, Šimuna Cvitulića i žene Lucie i Matija Cvitulića i žene Margarite. Teško je pratiti točnu izmjenu generacija zbog relativno velikog broja članova ovoga roda.

Šimun Cvitulić, sin Viska Cvitulića ženi 1691. godine Lucu, kćer Šimuna Miklanića, a 1694. godine Šimun Cvitulić (vjerovatno drugi Šimun Cvitulić) ženi Franicu kćer Antuna Zagorčića. Potomci Šimuna i Luce su smatram Longini ili Viskovi, a potomci Šimuna i Franice su Hujnovi. Da su postojala dva Šimuna Cvitulića nagovještava i matica umrlih u kojoj su upisane činjenice smrti Šimuna Cvitulića 1718. godine od 60 godina starosti i Lucije Cvitulića od 60 godina starosti, te  činjenice smrti Šimuna Cvitulića u 1759. godini od 60 godina starosti i 1762. godine Franice Cvitulića.

Šimun Cvitulić i Luce dobivaju sina Šimuna 1694. godine, pa ponovno sina Šimuna 1699. godine, što upućuje na to da je prvi sin umro brzo po porođaju. U matici vjenčani 1723. godine upisana je ženidba Šimuna Viskovog i Ele Zanetove. Šimun Viskov se u matici rođenih označava kao Šimun Cvitulić, a njegova žena kao Jele, Jelena ili Elena. Oni 1724., 1728., 1730., 1731., 1734. i 1742. godine dobivaju djecu Šimu, Jivu, Šimuna i Mandu, Luciju, Antonu i Marka. U matici umrlih župe Brbinj u godini 1753. upisana je činjenica smrti Elene Lunginove deto Cvitulić, kada prvi put nalazim izričitu poveznicu između prezimena Longin i Cvitulić. Istu poveznicu sam našao i u matici rođenih 1758. godine kada je upisana činjenica rođenja Tomice od Ivana Lungina deto Cvitulića i Justine Hrišića. Ovaj Ivan Lungin deto Cvitulić je, po mojem zaključku, Jive Cvitulić rođen 1728. godine od Šimuna Cvitulića i Jele. U matici vjenčanih upisana je ženidba „meju Ivanom sinom Šimuna Cvitulića iz Brbina i Justinom Meštrovon deto Hrišića hćeron pok. Mikule Hrunčeva i Savra“. Ivan Longin Cvitulić i Justina Hrišić Meštrova su imali djecu Lovru, Antonu, Krševana, Tomicu, Katu i Mare Luciju. Očito loza nije nastavljena preko muške linije pa se Lucija, kćer Ivana Cvitulića ženi za Lovru, sina Antuna Pesića, koji dolazi u vlaštvo i preuzima prezime Longin. U matici vjenčanih 1798. godine upisana je činjenica ženidbe „meju Lovron sinon Antona Pesića i Lucijon hćeron pok. Ivana Cvitulića. O činjenici da su Longini po muškoj liniji zapravo Pesići piše i don Riko Finka koji navodi da su Longini „po muškoj liniji čisti Pesić, a po ženskoj liniji Longin“, također navodi da se „pleme Longin spominje kasno tek 1754. godine kojeg su uzeli od naselja gdje su došli na longinovo“. Prema mojem istraživanju, kako je prije objašnjeno, Longini se doista spominju u glagoljskim maticama prvi put 1754. odnosno 1758. godine i to su Ivan Lungin deto Cvitulić i Elena Lunginova deto Cvitulić, ali Ivan je sin Šimuna Cvitulića, dakle Longini su Cvitulići, što prilično nedvojbeno proizlazi iz glagoljskih matičnih knjiga a prezimenom Longin je označena jedna grana Cvitulića. I ovdje, kao i kod Kalebovih i drugih brbinjskih rodova, smatram da je don Riko Finka, koji je proveo obimno istraživanje brbinjskih rodova, ipak krivo zaključio da su Longini nekakvi doseljenici koji najednom dolaze u Brbinj, a nije uzeo u obzir činjenicu da mnoge obitelji u Brbinju koriste dva ili čak više prezimena. Iza Lovre Longina, zapravo Pesića, lozu nastavlja njegov sin Šimun Longin, čiji će se sin Mate oženiti za Mariju Šćavunjenu i tako ponovno povezati dvije grane roda Cvitulića, iako oni u tom trenutku više nisu genetski povezani, što objašanjavam u nastavku.

Da postoji i druga grana Cvitulića nagovještavaju nam popisi stanja duša župe Brbinj. Tu drugu granu Cvitulića nazivaju i Hujnovi ili Šćaunjevi. Tako su u popisu stanja duša iz 1709. godine upisani Mate Cvitulić i Šime Cvitulić i to između Ive Miklanića i Šime i Tome Miklanića. I danas se stara kuća Huinovih nalazi u neposrednoj blizini ruševine Mikljanjevih (Miklanić). U 1710. godini u popisu stanja duša upisani su Mate Šćaunev i Šime Šćaunev te Franica Šćauneva[1]. U 1711. godini upisani su ponovno Mate Šćaunev i Šime Šćaunev i to između Vice Miklana (Mikljanjev) i Šime Miklana i Tome Miklanića te Franica Šćauneva. U 1712. godini upisani su između Ive Miklanića i Tome Miklanića Mate Huin i Šime Huinić te Franica Šćunela. U 1713. godini iza Oblakovih upisani su Šime Vickov, Vicko Cvitulić te Šime Huinić i Mate Huin.

U glagoljskim maticama župe Brbinj prvi spomen Hujnovih sam našao u matici umrlih 1715. godine kada je upisana činjenica smrti Franice Huinove odnosno 1717. godine kada je upisana smrt Mate Huina. Da li je taj Mate Huin zapravo Matij Cvitulić koji se 1674. godine ženi sa Ursom Tudiškovom?

Prema mojem zaključku Huinov ili Šćavunjevi su potomci Šimuna Cvitulića i Franice, kćeri Antona Zagorčića (Bolonjini), koji su, kako je prije navedeno, vjenčani 1694. godine. U matici rođenih, prilikom upisa rođenja njihove djece, oni se označavaju većinom kao Šimun Cvitulić i Franica[2]  te kao Šimun Šćaubev i Franica[3]. Njihova se loza nastavlja, prema mojem zaključku, preko njihovog sina Vicenca (Viska). Visko Šćaunev se ženi Matiom Gržanevom iz Sestrunja i oni imaju kćer Franicu i sinove Šimu, Lovru, Bartula, Matija, Grgura, Krševana i Osipa. Da je Visko Šćaunev zapravo Visko Cvitulić jasno nam govori i upis iz Knjige krizman župe Brbinj iz 1756. godine kada je upisana krizma Mate, sina Viska Cvitulića deto Šćavuneva i Matie Gržaneve iz Sestrunja. Lozu dalje nastavljaju potomci Matija i Grgura. Zanimljivo je da se 1806. godine žene Matija kćer Matija Cvitulića i Anton sin Antona Bolonina (Zagorčići), te su „denspenšani od četvrte grane krvi“, dakle rođaci su u četvrtom koljenu. Matija je dakle kćer Matija Cvitulića koji je sin Viska Cvitulića (Šćauneva), koji je sin Šimuna Cvitulića i Franice kćeri Antona Zagorčića (Bolonjini), dakle rodbinski su povezani sa Bolonjinima.

Iako su Matija i Grgur imali i muške potomke izgleda da je muška loza Šćaunjevih ili Hujnovih bila izumrla te se 1806. godine žene Ante, sin Lovre Rančića i Kata, kćer Grgura Cvitulića. Vjerovatno Ante Rančić dolazi u vlaštvo u Hujnove.

Također, u latinicom pisanoj matici vjenčanih župe Brbinj iz 1833. godine saznajemo da se žene Osip Bahajev, udovac te Tomica Schavuneva, također udovica. Za Tomičine roditelje su navedeni Gargo Schavugnev i Ivanica Schavugnieva, dakle Tomica je kćer Grgura Sćavunjeva i Jivanice koji su vjenčani 1768. godine (u matici vjenčanih stoji: „meju Grguron sinon Viska Cvitulića i Jivanicon hćeron Osipa Mirkova“). U matici rođenih u 1781. godini stoji upis rođenja Tomice od Grgura Cvitulića i Jivanice Mirkove. Dakle, Tomica je udovica. U maticama vjenčanih nema upisa njene prve udaje pa se može zaključiti da se prvi put ženi u razdoblju od 1809. godine do 1825. godine. Naime, u tom razdoblju ne postoje matične knjige vjenčanih župe Brbinj, glagoljska matična knjiga vjenčanih završava sa 1808. godinom, a ona pisana latinicom počinje 1825. godine. Kako je Tomica zadržala prezime Schavugnev, te kako do druge udaje živi u kući u kući u Brbinju pod brojem 35 (što bi otprilike trebalo odgovarati broju stare kuće Hujnovih danas u Brbinju), što sve saznajemo temeljem podataka iz latiničke matične knjige vjenčanih, može se zaključiti da je i ona prilikom prve udaje ostala na obiteljskom imanju te da je njezin muž, za kojega nema podatke tko je bio, vjerovatno došao u vlaštvo u Hujnove. Tomica umire u Bahajevih već sljedeće 1834. godine, te tako izumire jedna grana potomaka Grgura Cvitulića Šćavinjeva Hujnova.

Druga grana ove obitelji je dakle nastavljena dolaskom u vlaštvo Ante ili Antona, sina Lovre Rančića koji ženi Katu, drugu kćer Grgura Šćavunjeva Hujnovog. Anton umire 1827. godine sa 38 godina starosti pod imenom Anton Hujna, a kao roditelji su mu navedeni Lovre Rančić i Justina Španjol. Ti se podaci slažu sa podacima iz glagoljske matične knjige rođenih u kojoj se 1788. godine upisuje rođenje Antuna, sina Lovre Rančića i Justine Španjolove. Dakle, jasno je da je Anton Hujnov zapravo Rančić. U matici rođenih upisano je 1808. godine rođenje Ante od Antona Rančića i Kate Cvitulića. Iz kasnijih matičnih knjiga saznajemo da je Kate Šćavunjeva očito umrla te da se njezin muž Anton ženi za Ursu. U matici umrlih upisana je 1833. godine smrt Lovre Scaunjeva, od oca Antona Scaunjeva i majke Urse Schaunjeve, 1834. godine smrt Ivana Schaunnjeva od oca Antona Schaunjeva i majke Urse Schaunjeve.

U matičnoj knjizi vjenčanih upisana je 1846. godine ženidba Mate Lungina, od oca Šime Lungina i majke Filipe Gargine i Marije Schavujeve, od oca Ante Schavujeva i majke Urse Rančeve. Dakle, iz ovih podataka saznajemo da iza Antona Hujnovog,rođenog  od oca Lovre Rančića, i njegove druge žene Urse ostaje kćer Marija Šćavunjeva, koja zapravo niti po očevoj niti po majčinoj strani nije Hujnov odnosno Šćavunjev odnosno Cvitulić, te se ona udaje za Matu Lungina, sina Šime Lungina i Filipe Grgine. Šime Lungin je pak sin Lovre Longina, rođenog kao Pesić, koji je oženio Luciju Longin i preuzeo prezime. Na taj se način ponovno povezuju dvije grane starog brbinjskog roda Cvitulića, iako u tom trenutku Marija Šćavunjeva više nije niti po muškoj niti po ženskoj liniji zapravo Šćavunjev ili Hujnov, a Mate Longin je Longin samo po ženskoj liniji, odnosno po svojoj nani Luciji Longin.

Zanimljivo je da su u kasnijim, latinicom pisanim matičnim knjigama župe Brbinj, prezime Šćavunjev nekada piše kao Schiavon. Moje je mišljenje da se radi o izvedenici od starog brbinjskog prezimena Schiavonovich, kojeg nalazimo u popisu zadarskog gradskog kneza Oktavijana Moceniga iz 1608. godine, kada je, kao „glava“ jedne od brbinjskih obitelji naveden Marco Schiovonovich. U Odlomcima najstarijih matičnih knjiga župe Brbinj 1609. godine upisano je sljedeća činjenica krštenja: „karistihi hćri Jlenu Mariku Šćavunu i negovi žni Elni“. Vjerujem da je Mariko Šćavun zapravo Marco Schiavonovich iz popisa stanovništva iz 1608. godine. Dakle, očito su Cvitulići u Brbinju bili povezani sa Skiavonovićima u Brbinju (vjerujem da su to Šćavunjevi, kako ih se zvalo u Brbinju). Možda se radilo o više naziva za jednu obitelj ili je grana Cvitulića došla u vlaštvo na posjed Šćavunjeva ili obratno. Nepoznato mi je temeljem čega je nastalo prezime Hujnov, ali bi možda moglo biti, s obzirom da nastanak nekih drugih prezimena u Brbinju, da se radilo o nadimku nekog od članova obitelji.

[1] Ova Franica Šćaunjeva je prema mojem zaključku ona Franica kćer Antona Zagorčića koja se 1694. godine udaje za Šimuna Cvitulića

[2] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama 1699., 1700., 1705., 1708.

[3] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u godini 1711.