U Brbinju se danas sa pojmom Macina povezuje lokalitet odnosno lokva koja se nalazi između mjesta Brbinj i uvale Brbišćice. Današnji mještani Brbinja većinom ne znaju da je Macina bilo i brbinjsko prezime. Moja je pretpostavka, na temelju istraživanja glagoljskih matičnih knjiga i nekih glagoljskih dokumenata župe Brbinj, da je izumrlo brbinjsko prezime Macina povezano sa danas živućim brbinjskim prezimenom Pesić

U Odlomcima najstarijih glagoljskim matičnih knjiga imamo nekoliko upisa prezimena Pesić i Macina, odnosno verzija ovih prezimena. U matici vjenčanih 1601. godine kao „svidok“ odnosno kum na vjenčanju upisan je Šimun Pesić i to u dva navrata. Sljedeće, 1602. godine, kao kum na vjenčanju upisan je Šimun Pesićević, za kojeg pretpostavljam da je prije navedeni Šimun Pesić. Upisana je i ženidba 1602. godine između Antona Pesićevića i Jelene, hćeri pokojnoga Stoikina. U knjizi rođenih 1602. godine upisano je krštenje Mande, kćeri Šimuna Macinovića i Stošije Krsarovice, a 1606. godine, na krštenju Elene Ranča kum je Pava Pesić. Najzanimljivi je upis iz 1608. godine, gdje stoji: „Karstih sina Petra Šimunu Macini i negevi žni Stošiji, kum Pava Pesić i Mare Pomipoemplnva“. Dakle, Šimun Macina i njegova žena Stošija krste sina Petra. U upisu iz matice rođenih iz 1602. godini, kada krste kćer Mandu, označeni su kao Šimun Macinović i Stošija Krsarovica. Također je zanimljivo da je 1608. godine kum Pava Pesić. U nastavku će se vidjeti da su se u drugoj polovici 17. stoljeća i prvoj polovici 18. stoljeća članovi obitelji Pesić nekada označavali prezimenom Pesić a nekada prezimenom Macina. Kada se 1608. godine kao kum na krštenju sina Šimuna Macine upisuje Pava on se, dakle u istoj rečenici, označava prezimenom Pesić. Dakle, iako su kasnije prezimena Pesić i Macina korištena za iste obitelji u Brbinju nije jasno kako je došlo do nastajanja ovih prezimena (npr. kod Masnovih sam utvrdio da je prezime nastalo na temelju nadimka Ive Masan, a da je prezime ovog roda prije bilo Meštrović, kod Meštrovih utvrdio sam da se taj rod prezivao Hrišić, a da je prezime Meštrov nastalo jer se zanimanje meštar prenosilo u obitelji, prezime Grgin je nastalo na temelju osobnog imena glave obitelji Grgura Tucića) .

U popisu stanja duša župe Brbinj iz 1658. godine upisani su Mikula Macina, Gargur Macina i Ivan Macina, od žena Manda, Kata i Mare Macinova. U 1659. godini upisani su Gargur i Ivan Macina i Ele, Mare, Kate i Mande Macinova.

U knjizi krizmanih župe Brbinj u godini 1663. stoji upis: „Bi krizmana Kate hći Mare Macinove oca eise nezna.“

U matici umrlih župe Brbinj upisani su Macine i to: 1656. Ursa, 1659. Mikula i Katarina, 1665. Ele, 1667. Katarina žena Ivanova, 1691. Mate, 1694. Gargo i Katarina, 1703. Manda i 1704. Mare Macinova.

U matici vjenčanih župe Brbinj u 1659. godini upisana je ženidba Gargura sina Šimuna Petrovića i Mande kćeri Ivana Macine, 1686. Ursa, kćer Grgura Macine udaje se za Matiju Hmučeva, 1689. Anton, sin Garžina Macine ženi se Elenom Rančića, 1696. Manda, kćer Garžana Macine udaje se za Mikulu Miklanića, 1706. Ela Macinova udaje se za Ivana Barićevića.

U matici rođenih župe Brbinj upisano je 1694. godine rođenje Lucije, kćeri Ivana Macinova i Kate kćeri Mare Macinove. U matici umrlih iste godine je upisana smrt Katarine Macinove od 30 godina starosti. Da li je Katarina Macinova umrla na porodu kćeri Lucije? Još je zanimljivije da je Lucija kćer oca koji se preziva Macina i majke koja također potječe od Macinovih. Ovakvi upisi, prema mojem iskustvu u istraživanju glagoljskih matica župe Brbinj, vrlo vjerovatno znače da je Ivan došao u vlaštvo u Macinove, preuzeo prezime Macina, odnosno da je oženio Katu (Katarinu) Macinovu, a da je sam bio iz druge obitelji.

Kada se uzme u obzir podatak u ženidbi Gargura sina Šimuna Petrovića i Mande Macinove iz 1659. godine nameće se isti zaključak o dolasku u vlaštvo Gargura sina Šimuna Petrovića u Macinove.

U matici rođenih nakon 1694. godine, odnosno rođenja Lucije i smrti Katarine Macine od 30 godina nisam našao više djece od Ivana i Kate Macine, ali su Gargur Macina i Manda Macinova, kćer Ivana Macine, prema podacima iz matice vjenčanih župe Brbinj, imali kćeri Ursu i Mandu i sina Antona. Anton Macina i njegova žena Ela Rančića su imali dosta djece[1] što je vidljivo u matici rođenih, a vjerovatno je i njihov sin Mate Macina (Pesić) koji je sa ženom Lucijom 1720. godine dobio kćer Antonu Elenu. Mate Pesić umire iste 1720. godine od 30 godina starosti, dakle rođen je 1690. godine i ne mogu se provjeriti imena njegovih roditelja u matici rođenih, ali vjerujem da je sin Antona Macine i Ele Rančića. Naknadno sam transliterirao i knjigu krizmanih župe Brbinj i u njoj je upisana 1698. godine krizma Matia sina Antona Macine i njegove žene Elene, što je također indicija da je Mate Macina odnosno Pesić sin Antona Macine. U matici umrlih u 1719. godini upisana je činjenica smrti Šimuna Pesića od 21 godinu starosti, kada se pogleda matica rođenih imamo rođenje Šimuna od Antona Macine i Ele Rančića upravo 1699. godine, dakle Šimun se rađa pod prezimenom Macina, a umire pod prezimenom Pesić.

Slično je i sa upisom smrti Franice Pesićeve koja umire 1755. godine od „incirka“ 61 godina starosti. U matici rođenih vidimo da je 1695. godine rođena Franica, kćer Antona Macine i Ele od Mikule Rančića ( u matici rođenih od 1693. do 1700. godine nema rođene nijedne druge Franice ). I Franice se, dakle rađa kao Macinova, a umire pod prezimenom Pesić.

U matici vjenčanih župe Brbinj imamo zanimljiv upis ženidbe u 1752. godini između Matija sina Frane Barićevića i Jele kćeri pok. Marka Pesića „ kie bi iSavra“[2]. Da li je Marko Pesić koji je bio iz Savra, došao u vlaštvo u Macinove jer loza Ivana Macine izumire?

Marko Pesić i Franica (vjerovatno Franica od Antona Macine ) 1722. dobivaju sina Semiona ( Šime?), a 1725. godine kćer Jelu. Marko Pesić umire 1725. godine sa 45 godina starosti. Dakle, vjerovatno je Marko Pesić došao u vlaštvo iz Savra i oženio Franicu Pesić Macinu, ali i on umire mlad sa 45 godina starosti.

Još je jedna snažna indicija da su Macine Pesićevi. Gordana Rančić je u svojoj knjizi Zavičajni rječnik i kronika mjesta Brbinj[3] je donijela popis umrlih iz prvog godovnjaka župe Brbinj ( uz napomenu da je prepisala podatke doslovno kako piše u godovnjaku) i prema tom godovnjaku 1694. godine umire Pesić Grgin Macina. U glagoljskoj matici umrlih župe Brbinj upisana je, iste 1694. godine, činjenica smrti Garga Macine. Vjerujem da su Pesić Grgin Macina i Gargo Macina ista osoba.

Loza Grgura Macine se dakle nastavila putem njegovog sina Antona Macine i njegove kćeri Franice koja se udala za Marka Pesića iz Savra, dok su Ivan Macina i Kate kćer Mare Macinove, prema podacima koje sam uspio pronaći, imali samo kćer Luciju, nakon čijeg rođenja 1694. godine vjerovatno i umire ova Kata ( Katarina ) Macinova.

Pesićevi se sredinom 18. stoljeća jako šire i to je potomstvo Šime Pesićeva i Barice Sulupove iz Sestrunja ( Šime je vjerovatno Semion, sin pok. Marka Pesića )[4]  odnosno Matia Pesića (nisam mogao povezati odnosno otkriti čiji je Matia sin) i Matie Sulupove iz Sestrunja[5]. Vidljivo je da se u ovom razdoblju Pesićevi žene sa ženama iz Sulupovih sa Sestrunja.

Lozu dalje nastavljaju Anton Pesićev koji je oženio Jivanicu Grginu[6] i Ante Pesić koji je oženio Katu Španolovu i kasnije Franicu Perinu[7]. Anton od Matia Pesića i Matie Sulupove je rođen 1750. godine, a Anton od Šime Pesićeva i Barice Sulupove je rođen 1756. godine.

U matici rođenih prvi se put 1788. godine pojavljuju Ilija Macina i njegova žena Jivanica Korčulanića od Lukorana ( ili Končularica )[8] koji su također imali dosta djece, ali je nejasno odakle dolazi Ilija Macina i tko su mu roditelji, odnosno da li je on po muškoj lozi Macina. Zanimljivo je da se on upisuje u matice pod prezimenom Macina, umjesto kojeg se već dugi niz godina koristi prezime Pesić.

Nakon transliteracije i analize podataka iz glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj izvršio sam uvid u dokumente župnog ureda Brbinj iz 18. st. koji se čuvaju u Arhivu nadbiskupije Zadarske[9] te tamo našao neke dokumente pisane glagoljicom, uz većinu kojih je već postojala i tranliteracija koju je bio izvršio vrijedni župnik Brbinja don Leonard Riko Finka. U jednom od tih dokumenata otkriva se pravo porijeklo Ilije Macine i njegove žene Jivanice Korčulanića iz Lukorana, a također se dokumentira zanimljiva situacija dolaska stranaca u Brbinj, koji dolaze na imanje muškarca koji nema potomaka te preuzimaju njegovo prezime i njegovo imanje, istovremeno preuzimaju i određene obveze kojih se očito nisu pridržavali, pa se pokreće zanimljiv postupak protiv njih.

U nastavku donosim transliteriran tekst glagoljskog dokumenta iz župnog ureda Brbinja iz 1801. godine, koji je transliterirao pok. don Leonard Riko Finka, uz bilješke koje je sastavio don Riko:

„Prijepis iz glagoljskog akta župskog Ureda u Brbinju

U dana 15. Decembra 1801. u Berbinju

Ja ozdol podpisani parohijan ispovidan po veri jistini kako svidoči vas komun od sela Brbinja da Jilija sin Marka kovača od Nina kojije sta u kući pokojnoga Jivana Macine od sela Berbigna koji jisti Jivan Macina i jest upisajo u pismu ponodariji damu budu njegova dobra posli njegove smrti da uživa sovim ugovorom daga hrani do njegove smrti a posli njegove smerti da izvršuje njegovi laši za njega i da njegova oca i matere a to se nije izveršilo podpuno neg jisti Jivan Macina pobigaje od toga istoga Jilije imenovana u grad i umrae u štali Tome Smoljana u gradu. Posli smrti Jivana istoga Macine, nije izvršijo nikadare laša za njega ni za njegovih mrtvih. Jisti Jivan ozgor imenovani mislijo je izapisaje njegova dobra s ovim ugovorom daga hrane dokleje živ a posmrti njegovi laši da se izvrše a ne dase čine lupešćine i druga zla koja su se našla u istoj kući gdije staja jistiJilijaozgor imenovani. Sada neka pravda odluči dva dobra čovika i neka sude jeli dostojan primiti jisti Jilija dobra i redi pokojnoga Jivana Macine, ane budući izvidio pismu ni naredbu pokojnoga Jivana Macine.

Ja don Pere Bologna, Parok u Berbinu, Pisah po viri.

Otraga prepisano na talijanski jezik

Prepisao don L. R. Finka 1956. god.“

Ilija Macina, zapravo Ilija sin Marka kovača iz Nina i njegova supruga Jivanica Končularica iz Lukorana su u Brbinju između 1788. i 1799. godine dobili djecu Luciju, Ursu, Antonu, Lovru i Šimuna. U latiničkim maticama župe Brbinj koje počinju od 1825. godine ipak nisam našao spomena niti Ilije, njegove supruge ni djece, dakle vjerovatno oni nisu umrli u Brbinju niti su se njihova djeca oženila u Brbinju, a također ih nema niti u katastarskom popisu iz 1824. godine, što bi moglo značiti da su seoski suci odlučili da nisu bili dostojni nasljediti imanje pok. Jivana Macine, pa su vjerovatno iselili iz Brbinja. Izgleda da prezime Macine izumire vjerovatnim odlaskom Ilije sina Marka kovača iz Nina i njegove supruge Jivanice Končularice iz Lukorana, a da druga obitelj Macina, koja sada već koristi isključivo prezime Pesić nastavlja svoju lozu i na taj način prezime Macina potpuno pada u zaborav.

U neobjavljenom rukopisu pok. don Leonarda Rika Finke Kronika župe Brbinj, u kojem je između ostalog don Riko transliterirao stare glagoljske dokumente župe Brbinj, našao sam i njegovu transliteraciju glagoljskog dokumenta župe Brbinj iz 1802. godine  vezanog za Iliju Kovača i Ivana Macinu[10]. Original ovog dokumenta nisam našao, što još više daje na važnosti transliteraciji don Rika u Kronici župe Brbinj.

U nastavku donosim don Rikovu transliteraciju spomenutog dokumenta:

„Na 13. februara 1802. u Berbinu. Ja ozdol potpisani parokijan ispovidam po mojoj viri i da se nahodi u libru od mrtvih osam godi od kuće i redi pokojnoga Ivana Macine od sela Berbina kojim umrli od iste kuće izgor rečenoga Ivana nije nikada se izvršio laša ni goda Ilija Kovač kojije drža i uživa dobra pokojnoga Ivana Macine, nego samo kada je umerla mati Ivana Ilije tadaje naredija da mu se reku četire mise zanu i za negovih ostalih i to svidoče po viri svi redovnici koji su u istomu selu Berbinu. Ja don Mate Brunac parok u Berbinu jima 26 gidšć.“

Kako sam prije naveo, danas se u Brbinju ne zna da je Macina bilo jedno od brbinjskih prezimena već se Macina koristi kao naziv za jedan lokalitet, maslinike i malu lokvu koja se nalazi između sela Brbinja i uvale Brbišćica, na južnoj strani Dugog otoka.

[1] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama: 1693., 1695., 1699., 1700., 1703. i 1708.

[2] Kod transliteracije ovog upisa u glagoljskoj matičnoj knjizi pojavio se preoblem da li je prezime Pesić ili Nesić, prvo slovo prezimena je P ili N, ali daljnjim uvidom u matične kjnige sam našao da je ova Jela pok. Marka 1754. u matici rođenih upisana kao Jelena Pesićeva a 1757. kao Elena Pesićeva, dakle ona je nedvojbeno iz Pesićevih

[3] Rančić, Gordana: Zavičajni rječnik i kronika mjesta Brbinj, Zadar, 2013., str. 246. – 278.

[4] Za podatke o njihovoj djeci vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama: 1751., 1753., 1756., 1760., 1763., 1766., 1768. i 1771.

[5] [5] Za podatke o njihovoj djeci vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama: 1747., 1750., 1752., 1756., 1758. i 1759.

[6] Za podatke o njihovoj djeci vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama: 1777., 1779., 1781., 1782., 1786. i 1787. i 1795.

[7] Za podatke o njihovoj djeci vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama: 1782., 1787., 1790., 1794.

[8] Za podatke o njihovoj djeci vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama: 1788., 1790., 1792., 1795. i 1799.

[9] Signatura ___________________________________

[10] Don Riko navodi u bilješci da je kasno našao ovaj dokument