Danas u Brbinju postoje obitelji koje nose prezimena Rančev, Rančić i Petrov. Rančevi žive na sjevernoj strani sela, „na Buru“ a Rančići i Petrovi na južnoj stani sela, „na Japrk“. Rančići i Petrovi se smatraju rodbinski povezanima, dok se Rančevi, koliko mi je poznato, ne smatraju povezani sa Petrovima i Rančićima.

Don Riko piše da su Rančevi brojan rod, razlikuje više obitelji Rančevih, pa tako npr. razlikuje Rančeve u koje dolazi u vlaštvo Kuštera sa Pašmana (krajem 19. stoljeća), druga grana ove obitelji Rančev su Rančevi koje se danas u Brbinju nazivaju Ravkini i to prema Mariji Pešušić iz Rave koja se udala za Antu Rančeva itd.

U popisu stanovništva sela Brbinj iz 1608. godine naveden je Nicolo Rancich, dakle, Rančić je jedno od rijetkih preimena u Brbinju koje je preživjelo do današnjih dana u neizmjenjenom obliku.

U odlomcima najstarijih matičnih knjiga župe Brbinj ne spominje se prezime Rančev ili Rančić već jedna od verzija tih prezimena Ranča, Ranac, i Rača. Tako je 1601. godine kum na vjenčanju u Brbinju Mikula Ranac, iste godine učinjen je „ matarmonij Jurju Šuvrinića i Luciji hćeri Mikule Ranča“. Sljedeće, 1602. godine, u matici krštenih spominju se Šimun Ranča kao kum na krštenju te krštenja Mikule, sina Ivana Ranča i Jelene te Mikule sina Petra Ranča i Antice. Šimun Ranča i njegova žena Kata 1605. godine krste sina Jadrija, Ivan Ranča i njegova žena Elena 1606. godine krste kćer Elenu itd., dakle početkom 17. stoljeća očito je da je rod pod prezimenom Ranča ili Ranac brojan rod.

Ovdje se neću fokusirati na pregled obiteljskih stabala Rančeva, Rančića i Petrovih, jer se radi o brojnim obiteljima, osim toga većina podataka na temelju kojih se mogu izraditi obiteljska stabla su dostupna u prijašnjim poglavljima. U središtu zanimanja će mi biti korištenje drugih verzija prezimena za ove brbinjske obitelji, kao npr. Ranac, Ranča, Polov i dr., kao i miješanje prezimena Rančić, Petrov i Rančev.

Istraživanje i zaključci don Rika Finke vezano za ove brbinjske rodove se slažu sa mojim pretpostavkama, a to je da je prezime Rančev izvedenica od prezimena Rančić, a da su Petrovi također jedna grana Rančića. Don Riko Finka u svojoj Kronici župe Brbinj, kada daje rodoslovna stabla Rančevih i Rančića i kratku obiteljsku povijest, uvijek na početku navodi verzije prezimena Rančić koje se koriste za ove obitelji u glagoljskim maticama župe Brbinj , a to su Ranka – Ranča – Rančić – Rančev[1]. Don Riko piše da su Rančevi tako veliko pleme da se odavna žene i međusobno Rančevi a da nisu u bližoj rodbinskoj vezi, da su odavna razdijeljeni pa citira „Glagoljski libar“ str. 37. iz 1793. godine: „Kada se razdiliše Rančevi razdiliše dug vas kisu dužni crikvi…[2]“ Don Riko citira glagoljske knjige župe Brbinj iz kojih se citata vidi da se 1798. i 1799. godine u tim glagoljskim knjigama Petar Rančev i Lovre Rančev nekada nazivaju Petar Rančić i Lovre Rančić, odnosno don Riko zaključuje da se radi o istim osobama[3]. Također piše da su Petrovi vjerovatno potekli od Rančića kao i Rančevi te spominje da je u Brbinju „pridjev Rančićev okrenut u Petrov“[4].

Iz najstarijih popisa stanja duša župe Brbinj iz 1658. i 1659. godine možemo vidjeti da su Rančići i današnji Rančevi još tada živjeli na suprotnim stranama mjesta. Tako su 1658. godine na samom početku popisa stanja duša župe Brbinj navedeni Rančići, što bi s obzirom na položaj upisa u popisu stanja duša bili današnji Rančevi, dok su između Španjolovih i Oblakovih navedeni muškarci prezimena Ranac, što bi bili današnji Rančići. Kod žena na samom početku popisa su navedene žene prezimena Rančić, što bi bile današnje Rančeve, dok su između ženskih osoba prezimena Španjol i Brunac te Oblak navedene žene pod prezimenom Rančić. Slično je i 1659. godine, s tim da se muškarci između Španjolovih i Oblakovih sada prezivaju Rančić, samo jedan se preziva Ranac, kao 1658. godine[5].

Prema podacima Upisnika građevina franciskanskog katastra iz 1824. godine nema upisanih Rančeva već se oni tada upisuju pod prezimenom Rancich. Da se radi o današnjim Rančevima može se sa sigurnošću utvrditi ako se podaci iz ovog upisnika o brojevima zgradnih čestica odnosna kuća usporede sa arhivom mapa franciskanskog katastra. Današnji Rančići i Petrovi se upisuju pod istim prezimenima i dijele isti dvor, što obično ukazuje na njihovu rodbinsku povezanost i isto porijeklo[6].

U glagoljskoj matici rođenih župe Brbinj imamo nekoliko upisa koji izričito navode da su Petrovi vezani za rod Rančića. Tako je 1789. godine upisana činjenica rođenja Kate od „Blasula Petrova deto Rančića i Jerke Stipurinove od Verone“, 1795. godine rođenje Antona od „Blasula Petrova deto Rančića i Jerke Stipurinove od Verone“ , 1811. godine rođenje Mihe od „Antona Petrova deto Rančića i Tomice Brunca“, 1812. godine rođenje Ivana? od „Antona Petrova deto Rančića i Tomice Brunca“.

Don Riko piše[7] da se u staro doba, po maticama, Rančići i Petrovi žene, što bi navodilo na zaključak da Petrovi i Rančići ipak nisu blizak rod. U glagoljskom matičnoj knjizi vjenčanih župe Brbinj našao sam upis ženidbe 1706. godine „meju Peron Rančića i Lucion Petrovon“, na što je možda don Riko mislio kada je govorio o ženidbi Rančića i Petrovih. Ovdje se nije radilo o ženidbi današnjih Rančića i Petrovih nego današnjih Rančeva i Petrovih, dakle Pere Rančić bi se danas prezivao Rančev. I na ovom primjeru može se utvrditi da su se današnji Rančevi u to vrijeme često nazivali Rančićima. U popisu stanja duša iz 1706. godine na prvom mjestu je upisan Pere Rančić, dakle s obzirom na položaj upisa u popisu stanja duša može se zaključiti da je živio „na Buru“ u Brbinju, a tamo danas žive Rančevi, ne Rančići, što odgovara i lokacijama starih kuća Rančevih, kod popisa „ženskih glava“ na početku popisa je upisana Antona Rančića. U popisu stanja duša iz 1708. godine na prvom mjestu je upisan Pere Rančev, kod popisa „ženskih glava“ na početku popisa su upisane Luce Rančića i Ante Rančića (1709. godine Luca Rančić i Antona Rančić su upisane kao Luce Ranča i Antona Ranča, sa Jle Ranča).

Što se tiče najstarijih upisa prezimena Petrov u glagoljskim matičnim knjigama župe Brbinj u matici vjenčanih 1700. godine sam našao upis kuma ili „svidoka“ Ivana Petrova. U matici umrlih zabilježena je smrt Ivana Petrova 1709. godine od 80 godina starosti. U matici rođenih 1709. godine je zabilježeno krštenje Filipe, kćeri Pavla Petrova i njegove žene Urse. U matici vjenčanih imamo zanimljiv upis iz 1659. godine, kada je zabilježena ženidba Gargura, sina Šimuna Petrovića i Mande Macinove. Da li je možda Šimun Petrović zapravo Šimun Petrov? Za takvu tvrdnju nemam nikakvih dokaza, ali ću navesti da se u odlomcima najstarijih glagoljskih matičnih knjiga župe Brbinj zapisuju poznata prezimena u Brbinju sa dodanim nastavcima –ić, tako je npr. u matici rođenih iz 1602. godine upisano krštenje kćeri Šimuna Macinovića (prezime Macina), 1603. godine naveden je Ivan Vlah kao kum, a sljedeće, 1604. godine se krsti kćer Ivana Vlahovića. Iste godine kuma na jednom krštenju je Jelena Oblaković (prezime Oblak). U matici vjenčanih 1601. godine zapisana je ženidba među Antonom Pesićevićem (prezime Pesić) i Jelenom. Analogijom, moguće je da je Šimun Petrović zapravo Petrov, što bi bio najstariji spomen prezimena Petrov koji sam uspio naći u glagoljskim maticama župe Brbinj.

Što se tiče rodoslovlja obitelji Petrov iz Upisnika čestica građevina franciskanskog katastra za katastarsku općinu Brbinj vidimo da je glava obitelji Petrov 1824. godine Martin Petrov. Martin Petrov je rođen 1783. godine od Grgura Petrova i Antone Masnove. On dijeli dvor sa don Antoniom Rancichem. Don Anton Rančić ili Antonio Rancich potječe također od Petrovih, dakle i na ovom primjeru se vidi da su Petrovi isto što i Rančići. Don Anton Rančić je sin Šimuna Petrova i Mande Brunčeve[8]. Šimun Petrov je imao još dva sina, Blasula i Mihovila. Mihovil je otišao u vlaštvo u Peričine, a lozu Rančića u Brbinju su nastavili potomci trećeg brata Blasula Petrova deto Rančića, kako se piše u matici rođenih, i njegove žene Jerke Stipurinove „od Verone“, odnosno Verunića. Ova se je loza jako razgranala preko sinova Blasula Petrova deto Rančića, Antona i Matija Rančića.

Kako sam prije naveo, Martin Petrov koji je 1824. godine u Upisniku čestica zgrada upisan kao glava obitelji Petrov sin je Grgura Petrova i Antone Masnove. Antona Masnov, koja se u maticama upisuje i kao Antona Meštovića[9], umire 1794. godine kao Antona Petrova. Sljedeće godine se Grgur Petrov, koji se u matici vjenčanih upisuje kao sin Ivana Rančića, ženi Anicom Iveljinom iz Sali[10], koja 1796. godine rađa Krševana Jadrija, koji nastavlja lozu Petrovih, za razliku od Martina Petrova koji izgleda nije imao potomaka, pa se loza Petrovih nastavlja preko potomaka Grgura Petrova, sina Ivana Rančića, i Anice Iveljine iz Sali.

Iz glagoljskih matica proizlazi da rodonačelnik Petrovih Grgur Petrov ima oca imena Ivan Rančić te da rodonačelnik Rančića, Šimun Petrov deto Rančić ima oca imena Ivan Rančić.

Iz svega navedenog može se zaključiti da su se današnji Rančevi u Brbinju u 17. i 18. te početkom 19. stoljeća često upisivali u glagoljske matice pod prezimenom Rančić. Današnji Rančići se upisuju kao Rančić ili Ranča, Ranca i slično, ali i kao Petrovi, najkasnije 1700. godine. Također, iz popisa stanja duša od 1658. godine pa nadalje, vidljivo je da Rančići koji se danas nazivaju Rančevi žive „na Buru“, uostalom kao i danas, a Rančići odnosno Petrovi žive „na Japrk“, gdje se i danas nalaze njihove stare kuće. Moglo bi biti, iako za tu pretpostavku nemam dokaza, da su današnji Rančići, Rančevi i Petrovi u Brbinju potekli od istog Rančića, da se je Petar Rančić odselio „na Japrk“ (ili Rančevi „na Buru“), pa je, kako se nekada običavalo raditi kada se jedan rod proširi na više obitelji i više kuća odnosno dvorova, bilo potrebno ove Rančiće nazvati nekim drugim prezimenom radi lakšeg prepoznavanja. U ovom konkretnom slučaju smatram da se najverovatnije radi o patronimiku, dakle da je rodonačelnik Petrovih vjerovatno neki Petar Rančić.

Za one koji će možda htjeti dublje ući u rodoslovlje Petrovih odnosno Rančića bitno je znati da su Petrovi odnosno Rančići, ili jedan dio njih, imali još jedno prezime pod kojim su se nekada upisivali, a to je prezime Polov. U Brbinju se danas stariji mještani sjećaju Polovih[11] te znaju da su imali staru kuću, ruševinu, koja danas više ne postoji jer je srušena kada je u Brbinju izgrađena županijska cesta kao pristup izgrađenom trajektnom pristaništu. Ta je stara kuća dakle bila smještena negdje između školske zgrade u Brbinju i kuće obitelji Oblak u Brbinju. O Polovima je bilješku stavio i don Riko u Kronici župe Brbinj u kojoj piše da su Polovi živjeli „sa juga Križa, a uživaju Rančićevi njihovu mirinu“[12]. On je tu mislio na „Križ“ koji je podignut s južne strane Oblakovih koji i danas postoji u Brbinju. Ova građevina koja više ne postoji se jasno može vidjeti na mapama franciskanskog katastra iz 1824. godine i to kao građevina pod brojem 46, koja je prema Upisniku zgradnih čestica bila u posjedu već spomenutog don Antona Rančića.

Prezime Polov sam našao u Knjizi krizmanih župe Brbinj gdje je 1663. godine kum na jednoj krizmi Eivan (Ivan) Polov, dok je 1702. godine krizmana Kate, kćer Ivana Polova i Urse. Zanimljivo je da je u matici rođenih župe Brbinj 1693. godine zabilježeno krštenje Katarine, kćeri Ivana „Rancića“ i Urse, kćeri Erolima Fatovića. Pretpostavljam da je Kata Polova zapravo Katarina, kćer ivana Rancića.

U matici umrlih 1807. godine upisana je činjenica smrti Mare Polove od 15 godina starosti. U matici rođenih 1793. godine upisano je krštenje Marije, kćeri Blasula Petrova i Jerke Stipurinove od Verone.

U ____ volumenu niza Monumenta glagolitica archidioecesis Iadertinae koji nosi naziv Glagoljska matica vjenčanih župe sv. Marije u Malom Ižu 1765. – 1826., Zadar: Stalna izložba crkvene umjetnosti, _______ nalazimo podatak da je 25. siječnja 1797., u crkvi sv. Marije „na Ižu Južnemu“ sklopljen brak između Ivana, sina Mate Polova od Brbinja i Kate, kćeri Ivana Carova iz Brgulja. Naizgled je neobično ba Brbinjac i Brguljka sklapaju brak u Malom Ižu, ali istraživanjem podataka o porijeklu Ivana Polova iz Brbinja vidljiva je veza Polovih i Iža. Naime, Ivan Polov je rođen 1761. godine u Brbinju od oca Matia Petrova i majke Mande Gaćineve iz Iža. Mate Polov odnosno Petrov je pak sin Ivana Petrova i Klare, kršten 1724. godine u Brbinju, dakle Mate Petrov bi mogao biti brat Šimuna Petrova deto Rančića i Grgura Petrova, jer svi imaju oca imena Ivan Rančić. Ako se uđe još dublje u glagoljske matice vidi se da je Ivan Rančić vjerovatno Ivan Fižulić iz Dragova a njegova žena je Klara Rančić, dakle Ivan dolazi u vlaštvo u Rančiće iz Dragova. Naime, u matici vjenčanih župe Brbinj 1723. godine je upisana ženidba među „Ivanom Fižulićen i meju Klaron Rančića“. U popisu stanja duša 1724. godine se upisuje Ive Petrov kojeg nema u popisu stanja duša prijašnjih godina. Ako glagoljske matice župe Dragove potvrde da se Ivan Fižulić iz Dragova u periodu nakon ženidbe među „Ivanom Fižulićen i meju Klaron Rančića“ više ne pojavljuje među stanovništvom Dragova, to bi moglo potvrditi ovu tezu o dolasku Fižulića iz Dragova u vlaštvo u Rančiće odnosno Petrove.

[1] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 354., 356. i 358.

[2] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 354.

[3] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 356.

[4] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 356.

[5] Vidi str. 125., 126., 127.

[6] Vidi str. 6. – 11.

[7] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 360.

[8] Vidi maticu rođenih župe Brbinj iz 1761. godine

[9] Vidi maticu rođenih župe Brbinj iz 1781. godine

[10] Upis ženidbe iz matice vjenčanih župe Brbinj iz 1795. godine glasi:“ …meju Grguron sinon pokojnoga Ivana Rančića i meju Anticon hćeron pokojnoga Šime Ivelina od Salija…“

[11] Informacije dobio u razgovoru sa Srećkom Grginom iz Brbinja

[12] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 182.