U Državnom arhivu u Zadru u rukopisu[1] Ante Marije Strgačića, svećenika glagoljaša i povjesničara, pronašao sam jednu kratku priču o blijedoj narodnoj predaji o navodnom zakopanom blagu na Dugom otoku.

Autor piše o brdu Koženjak na Dugom otoku za kojeg navodi da je jedino brdo na Dugom otoku koje ima i talijanski naziv, Monte Zucchero, a da taj talijanski naziv „ ne voli puk, već ljudi knjige“.

Brdo Koženjak se danas nalazi na području Parka prirode Telašćica i na Internet stranicama Parka prirode se može pročitati nešto više o samoj lokaciji https://pp-telascica.hr/kozenjak/. Ukratko, vjeruje se da je brdo Koženjak nekada bila željeznodobna gradina, u kasnoantičko doba prenamijenjena u izvidnicu ili utvrdu, odličnog geografskog položaja, sa izvorom pitke vode i obradivim poljem u podnožju, kao i pogled na sve morske puteve.

Strgačić navodi da u puku na postoji nikakva stara predaja koja bi bila vezana za ovo brdo. Pogled sa brda je širok, vidi se uvala Telašćica, Kornatski otoci i kanal između Dugogo otoka i Ugljana.

Strgačić je zabilježio da su neposredno pod ostacima na vrhu brda 1935. godine sinovi Pave Petešića, Roko i Ferdinand krčili zemlju te da su mu pričali da su na svojoj čestitci našli grobnu ploču, običnih dimenzija, dosta debelu sa udubljenim žljebovima na krajevima. U grobu nisu našli ništa, pa ni tragova kostiju.

Strgačić navodi da je za ovo brdo vezana „neka blijeda predaja novijeg datuma“ da je prije 40 – 50 godina (1895 – 1900) došao neki Grk sa brodom koji je tražio zakopano blago. Neki kažu da ga je uspio odnijeti, dok drugi govore da se samo raspitivao o tom brdu Koženjak. Ova predaja da ima izvor u pričanju tadašnjeg žandara na Salima Ivana Jovića iz Starigrada. Dok je taj Jović bio žandar u Sukošanu pričao je Strgačiću da je neki Grk obilazio zadarsku okolicu i tražio tri brda, od kojih se jedno trebalo zvati Monte Zucchero, gdje je novodno bilo zakopano blago. Kada je Jović došao na službu na Sale, njemu je ime Monte Zucchero za brdo Koženjak zapelo za oko, također i formacija okolnih brda.

Za Ivana Jovića Strgačić piše da nije bio lakovjeran već ozbiljan čovjek, bistre glave i mnnogo načitan. On je na Salima pričao priču o nepoznatom Grku i navodnom blagu te je blago stavljao na brdo Koženjak. To je kasnije navelo, prema Strgačiću, jednog Saljanina, Nikolu Puhova da kopa tražeći blago ali bez uspjeha.

[1] Ante Marija Strgačić Osobni arhivski fond, HR – DAZD – 373  4.1.56. „Iz prošlosti Dugog otoka“ (rukopis), str. 25. i 26.