Istraživanja rodoslovlja dugootočkih obitelji

U ovom blogu ću iznijeti rezultate istraživanja rodoslovlja starih dugootočkih obitelji i to za period od kraja 16. st. do sredine 19. st. U trenutku pisanja ovog uvoda istražio sam rodoslovlja svih starih obitelji koje potječu iz mjesta Brbinj. Obradio sam i dio materijala vezanih za mjesta Soline, Božava, Zverinac i Dragove te namjeravam nastaviti sa istraživanjima rodoslovlja starih dugootočkih obitelji iz ostalih mjesta. Ovo istraživanje sam započeo kao istraživanje obiteljskog stabla obitelji Masnov iz Brbinja kojoj je pripadala moja pok. nana. Prvotna namjera mi je bila istražiti matične knjige župe Brbinj pisane latinicom, dakle matične knjige od 1825. godine pa nadalje i to samo dijelove povezane sa obitelji Masnov. Taj sam dio odradio relativno brzo, ali sam tada shvatio da se priča o pravom porijeklu obitelji Masnov iz Brbinja krije u starijim matičnim knjigama župe Brbinj iz 17. i 18. stoljeća, koje su pisane glagoljicom.

Nakon što sam savladao čitanje kurzivne glagoljice kojom su pisane stare matične knjige župe Brbinj došao sam do podataka o pravom porijeklu obitelji Masnov ali i o prezimenima ljudi koji su živjeli u Brbinju prije 350 i više godina. Samo dio tih prezimena i danas postoji u Brbinju dok je veći dio prezimena danas potpuno zaboravljen i nepoznat. Uz glagoljske matične knjige župa Brbinj je sačuvala i popise stanja duša (status animarum) u kojima su župnici svake godine u travnju radili poimenični popis odraslih stanovnika Brbinja. Nakon transliteracije ovih popisa stanja duša sa glagoljice na latinicu zaključio sam da je većina brbinjskih obitelji, u periodu pisanja glagoljskih matičnih knjiga, imala dva ili čak više prezimena kojima su se koristili, odnosno kojima su ih drugi, prvenstveno župnici, nazivali i od kojih je jedno prevladalo kao prezime u službenoj upotrebi, a drugo prezime je u većini slučajeva potpuno.

Drugi zaključak koji je proizašao iz ovog istraživanja je bio taj da su gotovo sve brbinjske obitelji, u promatranom periodu, po muškoj liniji barem jednom izumrle (većinom i više puta), nakon čega u pravilu u takve obitelji dolazi muškarac iz druge obitelji, ženi ženskog potomka obitelji na čije imanje dolazi i naposljetku preuzima prezime obitelji na čije imanje dolazi, dakle dolazi u vlaštvo, kako se to i danas kaže u Brbinju i drugdje u Dalmaciji. Drugi, rijeđi način rješavanja ovakvih situacija je bio dolazak i odhranjivanje „mulaca“, koji također, u ovom razdoblju, obično preuzimaju prezime obitelji u koju dolaze.

Osim glagoljskih i latiničnih matičnih knjiga župe Brbinj istraživao sam i dokumentaciju nastalu stvaranjem tzv. franciskanskog katastara iz 19. st. za katastarsku općinu Brbinj, uključujući i katastarske mape te dokumentaciju Arhiva Nadbiskupije zadarske koja se odnosi na spise župe Brbinj i spise Ilirskog sjemeništa Zmajević iz Zadra.

Uz glagoljske i latinične knjige župe Brbinj istraživao sam i transliterirao i glagoljske knjige župe Božava, u sklopu koje su u određenom vremenskom periodu ulazila i mjesta Soline i Zverinac, te dio glagoljskih knjiga župe Dragove.

Za svoje zaključke ili pretpostavke o rodoslovljima istraživanih starih dugootočkih obitelji pokušati ću iznijeti što više dokaza ili indicija na koje sam tijekom istraživanja naišao. To će dijelom ovisiti i o mogućnostima forme u kojoj objavljujem.

Uz podatke o rodoslovljima starih dugootočkih obitelji pisati ću i o glagoljici, najstarijem slavenskom pismu kojim su pisane najstarije matične knjige župa Dugog otoka.