U Brbinju se u istraživanom razdoblju javljaju obitelji koje nose i prezime Brunac i prezime Ivančev, uostalom kao i danas u Brbinju. Njihove se stare kuće nalaze jedne do drugih. Moja je pretpostavka da bi se moglo raditi o jednom rodu, rodu Brunčevih, dio kojeg roda su, vjerovatno po glavi obitelji, Ivanu Bruncu, nazivali Ivančevima, dok je drugi dio roda, koji po mojem istraživanju potječe od Jure Brunca ostao označen prezimenom Brunac. Kasnije se Brunčevi i Ivančevi žene[1] te nastaju i Brunac Ivančevi.

U promatranom razdoblju, dakle druga polovica 17. i 18. stoljeće, radi se možda o najbrojnijem rodu u Brbinju. Također, uz Kalebove, Bolonjine i Rančeve, izgleda da je ovo jedan od rijetkih brbinjskih rodova koji je u promatranom razdoblju po muškoj liniji uistinu rod Brunčevih, što je opet posljedica njihove brojnosti.

U Odlomcima najstarijih matičnih knjiga župe Brbinj nalazimo prezime Brunac ili Brunčić, tako 1602. godine u matici vjenčanih imamo sljedeći upis:“ Učinih matarmonij Matiu Abeliću i Luciji Španolovi i bi svidok Stipan Marka?, Šimun Pesićević, fra Dunat Brunčić“. Također, 1610. godine u matici vjenčanih spominje se Manda, kćer Jivana Brunca.

Najstariji spomen Brunčevih u glagoljskim matičnim knjigama župe Brbinj sam našao, osim u Odlomcima matične knjige vjenčanih župe Brbinj iz 1602. i 1610. godine, u matici vjenčanih 1656. godine, kada se kao svjedok prilikom ženidbe javlja Ivan Brunac. U matici umrlih upisana je smrt Ivana Brunca 1678. godine, od 100 godina starosti. Ovo bi mogao biti Ivan po kojemu su dio Brunčevih nazivali Ivančevima.

Da su Ivančevi zapravo dio Brunčevih ukazuju sljedeće indicije. U matici umrlih župe Brbinj u 1785. godini upisana je činjenica smrti Mikule Ivančeva od 91 godine starosti. U matici rođenih župe Brbinj od 1693., kada počinje upisivanje rođenja djece u Brbinju, pa do 1700. godine nema upisa rođenja niti jednog djeteta imena Mikula, osim upisa rođenja iz 1695. godine kada se rađa Mikula od Ivana Brunca i Mare, kćeri Viska Cvitulića. Dakle Mikula Ivančev je rođen od oca Ivana Brunca. U Knjizi Krizmanih župe Brbinj potvrđuje se da je Mikula sin Ivana Brunčeva i njegove žene Mare[2]. Nadalje, u matici umrlih 1802. godine upisana je smrt Šime Ivančeva od 16 godina starosti, a u matici rođenih 1784. godine upisano je rođenje Šimun i Tadeja od Jive Brunca i Matije Barićevića, također u toj godini nema rođenja drugog djeteta od Ivančevih.

Prvi spomen Ivančevih u glagoljskim matičnim knjigama župe Brbinj sam našao u 1734. godini, u matici vjenčanih kada je zabilježena ženidba među Antonom Jivančevim i Tomicom, kćerom Matia Kamila. Anton i Tomica su imali osmero djece, ali se u matici rođenih Anton ne naziva Ivančevim nego Brunac, Brunčev ili Brunčić. U Knjizi krizmanih pak, 1714. godine, upisana je krizma Ante, sina Ivana Brunča i Mare, dakle Ante bi se mogao nazivati Ivančevim jer je sin Ivana Brunca. U matici rođenih župe Brbinj je 1707. godine upisano krštenje Ante sin Ivana Brunca i Mare, što potvrđuje tezu da je Ante Brunac Ivančev, jer je sin Ivana Brunca. Pošto su Brunčevi tada bili brojan rod, nekada više različitih osoba iz ovoga roda imaju ista osobna imena, pa lako može doći do pogrešnih zaključaka o točnom porijeklu pojedinih grana roda Brunčevih i Ivančevih. Za primjer navodim da je 1701. godine u matici rođenih župe Brbinj upisano krštenje Antona, ali sina Jure Brunca i njegove žene Lucie, kojeg ne treba mješati sa Antom ili Antonom, sinom Ivana Brunca.

Anton Brunčev (Ivančev) i Tomica dobivaju sina Peru 1735. godine, Anton Brunac i Tomica Kamilova dobivaju sina Ivana 1737. godine, Anton Brunac i Tomica Kamilova dobivaju sina Matija 1739. godine, Anton Brunac i Tomica Kamilova dobivaju sina Antona 1742. godine, Anton Brunčić i Tomica Kamilova dobivaju kćer Stošu 1746. godine, Anton Brunac i Tomica Kamilova dobivaju kćer Franicu 1748. godine, Anton Brunac i Tomica Kamilova dobivaju kćer Tomicu 1749. godine, Anton Brunac i Tomica Kamilova dobivaju sina Šimu 1753. godine.

Da su Ivančevi isto što i Brunčevi vidi se i po podacima o Petru Bruncu, sinu Antona Brunca, koji se također u matičnim knjigama negdje naziva Ivančevim, drugdje Brunčevim. Ivan Brunac je njegov djed. Gore je navedeno da je rođen 1735. godine od oca Antona Brunčevog i majke Tomice. U matici vjenčanih se npr. javlja 1767. godine kao kum i to kao Pere Ivančev. Iste godine u matici vjenčanih je zabilježena njegova ženidba i to „meju Peron sinon Antona Brunca i Jivanicom hćeron Petra Španola“.Sa Ivanicom Španolovom odnosno Perinom[3] imao je petero djece, a u matici rođenih upisan je i kao Petar Ivančev i kao Petar Brunac. Tako se 1768. godine rađa Kate od Petra Brunca i Jivanice Španolove, 1772. godine Marta od Petra Brunca i Jivanice Perine, 1776. godine Martin od Petra Brunčeva i Jivanice Španolove, a 1780. godine se rađa Lucija od Petra Jivančeva i Jivanice Perine i 1783. godine Grgur od Petra Ivančeva i Jivanice Perine.

Puno je još indicija u glagoljskim matičnim knjigama koje govore o tome da su Ivančevi zapravo dio Brunčevih, pogotovo je to vidljivo kod ženskih potomaka Brunčevih koje se udaju u Brbinju. One se također nazivaju i Brunac i Ivančev.

Iz najstarijih podataka glagoljskih matičnih knjiga i posebno Knjige krizmanih vidi se da 1678. godine umire Ivan Brunac od 100 godina starosti, a mušku lozu Brunčevih nastavljaju Jure Brunac i njegovi sinovi Mate[4] i Ive[5] te sinovi pok. Ivana Brunca, Mikula[6], Šime[7] i Ante[8]. U matici umrlih upisana je 1728. godine činjenica smrti Jurja Brunca, koji upis bi se mogao odnositi na ovog Juru Brunca.

Matija Brunac[9] i njegova žena Ursula su 1711., 1713. i 1715. dobili sinove Juru, Filipa i kćer Stošu, te je njihova loza nastavljena. Također, drugi sin Jure Brunca, Ive Brunac je imao brojno potomstvo, pa su on i njegova žena Klara dobili djecu Jelu, Lucu Beneditu, Jelu, Antona i Ivana[10].

Ivančevi, odnosno sinovi pok. Ivana Brunca, Mikula, Šime i Ante su također imali brojno potomstvo[11], s tim da je Šime Brunac oženio Stošiju Masnovu i preuzeo prezime Masnov, jer su Masnovi bili ostali bez muškaraca, osim Antona Masnovog, zapravo Kišanića iz Luke, koji je oženio stariju Stošiju Masnovu, udovicu Ivana Masnovog. Kako je prije navedeno, Šime ili Šimun Brunac, sin Ivana Brunca je 1726. godine oženio Stošiju, kćer Ivana i Stošije Meštrović (Masnov) i kada su Masnovi ostali bez muških potomaka, osim Antona Masnova zapravo Kišanića, došao na ženino imanje i preuzeo prezime Masnov[12]. Njihova je loza također izumrla[13] i to 1764. godine kada u manje od mjesec dana umire četvero Masnovih, vjerovatno od kuge, ostaje unuk Šime Brunca (Masnovog) također imena Šime Masnov koji ženi Justinu Španjol i odmah umire, nakon čega dolazi na Masnovo Tomas Vladić zvani Panada iz Savra i preuzima prezime Masnov.

Zanimljivo je kada se ovi podaci usporede sa podacima iz državnog arhiva u Splitu u kojem se čuva  dokumentacija o katastarskoj izmjeri Dalmacije i za katastarsku općinu Brbinj. U sklopu te dokumentacije nalazi se i Upisnik čestica zgrada koji je sastavljen 1824. godine sa izmjenama iz 1841. godine. Prema upisniku koji je prije dan u mom prijepisu[14] 1824. godine bile su tri kuće Ivančevih i tri kuće Brunčevih u Brbinju. Na broju kuće 24 upisan je Ivančev Giovanni, na broju 25 Ivančev Pietro, broju 26 Ivančev Giuseppe, na broju 27 Brunaz Antonio, na broju 28 Brunaz Michelle a na broju 29 Brunaz Georgio. Prema izmjena Upisnika čestica zgrada iz 1841. godine pod brojem kuće 29 više nije upisan Brunac Gregorio već Baran Ante q. Ante.

Ako se pogleda porijeklo posjednika Brunčevih kuća iz Upisnika čestica zgrada dolazimo do podataka da su, prema mojem zaključku, Brunaz Antonio i Brunaz Michelle sa kućnih brojeva 27 i 28 oba potomci prije spomenutog Matija Brunčeva[15], dok su Ivančevi potomci Mikule i Antona Brunca, sinova Ivana Brunca[16].

Kako je prije rečeno, kasnije se Brunčevi i Ivančevi međusobno žene. Miho Brunac ženi Mariju Ivančevu 1832. godine te vjerovatno dolazi na Ivančevo imanje, što proizlazi iz matica župe Brbinj iz 19. st. Naime, u latiničkim maticam obično se i piše podatak o broju kuće na kojem žive osobe koje su predmet upisa u matice. Miho Brunac je živio na broju 28 u Brbinju, a nakon ženidbe nastanjen je na broju 25. Dakle, Brunčevi i Ivančevi se u 19. st. žene međusobno, pa nastaje obitelj Brunac koju u Brbinju zovu Brunac Ivančev.

U radu Zdenka Dundovića[17] sam pronašao zanimljive podatke o Brunčevima. Dundović piše o vinskom podrumu u blizini gradskih lučkih vrata u Zadru koji je nekada pripada samostanu sv. Krševana, a nakon toga gljagoljaškom sjemeništu u Zadru. Najveći broj vinograda na posjedima gljagoljaškog sjemeništa u Zadru u tom razdoblju nalazio se u Brbinju i Savru na Dugom otoku te u Bibinjama i Dračevcu Zadarskom. Upravitelj i najmitelj vinskog podruma bio je bačvar (bottaro) Mate Brunac.

Zanimljivo je da u popisu stanovništva iz 1608. godine nema obitelji pod prezimenom Brunac, Brunčić ili slično, ali istovremeno u Odlomcima matičnih knjiga župe Brbinj iz 1602. i 1610. se spominju Brunčevi u Brbinju. Smatram da se rod Brunčevih „skrio“ u popisu stanovništva iz 1608. godine pod nekim drugim prezimenom.

[1] Vidi maticu vjenlanih župe Brbinj iz 1832. godine kada je upisana ženidba Mihe Brunca i Marije Ivančeve

[2] Vidi Knjigu krizmanih iz 1702. godine

[3] Potomci Petra Španola su Perini, vidi dio o Perinima

[4] Vidi Knjigu krizmanih župe Brbinj iz 1698. godine

[5] Vidi Knjigu krizmanih župe Brbinj iz 1702. godine

[6] Vidi Knjigu krizmanih župe Brbinj iz 1702. godine

[7] Vidi Knjigu krizmanih župe Brbinj iz 1709. godine

[8] Vidi Knjigu krizmanih župe Brbinj iz 1714. godine

[9] Ovaj Matija Brunac je sin Jure Brunca što se potvrđuje i u matici vjenčanih župe Brbinj kada se 1709. godine upisuje činjenica ženidbe „meju Matoton sinon Jure Brunča i Urson ćeron Mikule ?idovića iz Sestruna“, dakle on je dio roda Brunčevih čiji su se potomci nastavili prezivati Brunac

[10] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama 1722., 1723., 1725., 1730. i 1733.

[11] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u razdoblju od 1726. godine do 1753. godine

[12] Vidi maticu vjenčanih župe Brbinj iz 1726. godine

[13] Vidi dio o Masnovima

[14] Vidi gore pod str. 6.

[15] Brunaz Michelle sa broja 28 potječe od Brunac Mihe, koji potječe od Jure Brunca, koji potječe od Matija Brunca, dok Brunaz Antonio sa broja 27 potječe od Ivana Brunca, koji potječe od Filipa Brunca, koji potječe od Matija Brunca, dok je upis Brunac Georgia sa broja 29 izbrisan izmjenama Upisnika iz 1841. godine te je umjesto Brunac Gregoria upisan Baran Ante q. Ante, ove zaključke je potrebno promatrati sa dozom opreza, jer je rod Brunčevih i Ivančevih bio toliko velik u ovom periodu da je vrlo teško utvrditi točno porijeklo svakog člana obitelji

[16] Ivančev Giuseppe sa broja 26 potječe od Šime Ivančeva, koji potječe od Mikule Ivančeva, koji potječe od Ivana Brunca  dok Ivančev Martin sa broja 25 potječe od Ivančev Petra, koji potječe od Antona Brunca, koji potječe od Ivana Brunca, dok bi Ivančev Giovanni sa broja 24 mogao potjecati od Osipa Ivančeva i Franice Kamilove, koji potječe od Šime Ivančeva i Antone Španolove, koji potječe od Mikule Brunčeva i Mare, koji potječe od Ivana Brunca, ali 1832. godine Miho Brunac sa boja 28 ženi Mariju Ivančevu sa broja 24, koja bi mogla biti sestra Ivančev Giovanniu i tada nastaju Brunac Ivančevi, ove zaključke je potrebno promatrati sa dozom opreza, jer je rod Brunčevih i Ivančevih bio toliko velik u ovom periodu da je vrlo teško utvrditi točno porijeklo svakog člana obitelji

[17] Gospodarske prilike Zmajevićeva glagoljaškog sjemeništa u Zadru za vrijeme rektora kanonika Josipa Calvija (1782. – 1810.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (60/2018), Zagreb – Zadar 2018., str. 261.