Don Riko Finka, na stranici 372. svoje Kronike župe Brbinj, u kojoj je bilježio istraživanja obiteljskih stabala brbinjskih rodova, piše o obiteljima Oblak, Grgin i Baran. Za Grgine bilježi da se „pravi Grgin“ spominje oko 1730. godine  i to je po njemu Stipan Grgin detto Tucić. Bilježi i krštenje Klare od Tomasa Grgića i Lucije Stipanov iz 1737. godine, zatim rođenje Mande od Matija Španolića i Mande Grgin u 1742. godini i rođenje Andrije Grgina sin Stipana detto Tucića i Franice Petrove iz 1752. godine. Iz ovoga bi proizlazilo da je don Riko smatrao da su Grgini doselili na imanje Tucića pa zato razlikuje „prave Grgine“ i Tuciće.

Ipak, glagoljske matice župe Brbinj otkrivaju da su Grgini zapravo Tucići, a da su vjerovatno bili zvani Grgini po pretku Grguru Tuciću. U matici umrlih stoji da je Grgur Tucić umro 1720. godine sa 35 godina, ali iz popisa stanja duša župe Brbinj koja počinju sa 1658. godinom vidljivo da je još prije jedan Grgur Tucić upisivan u popise stanja duša od 1658. godine.

Popisi stanja duša župe Brbinj započinju 1658. godine i završavaju 1808. godine ali poimenični popisi imena i prezimena Brbinjaca u svakoj godini postoje od 1658. do 1678. godine, zatim se do 1696. godine samo skupno navodi broj osoba koje žive u Brbinju, od 1696. do 1724. godine ponovno imamo poimenične popise brbinjaca, a onda nakon 1724. do 1808. godine samo broj osoba koje žive u Brbinju. Od 1658. do 1678. godine u poimeničnim popisima Brbinjaca u svakoj godini se navodi Grgur Tucić, a kada se 1696. godine ponovno pojavljuje poimenični popis više ne nalazimo Grgura Tucića. Iz ovoga možemo zaključiti da je „prvi“ Grgur Tucić, za čije osobno ime pretpostavljam da je izvor i temelj nastanka prezimena Grgin, umro u periodu od 1678. do 1696. godine. U matici umrlih župe Brbinj nema upisa njegove smrti, ali je i moguće da nije umro u Brbinju. Ponovno u popisima stanja duša se u 1701. godini upisuje Grgur Tucić, ali to je sada mlađi Grgur Tucić, koji umire 1720. godine. Da je prije ovoga mlađeg Grgura Tucića koji umire u 35. godini života 1720. godine postojao i ovaj stariji Grgur Tucić vidimo i iz upisa u matici vjenčanih župe Brbinj iz 1672. godine gdje se bilježi ženidba Petra Španola i Mande, kćeri Gargura Tucića. Osim toga, u Knjizi krizmanih se navode djeca starijeg Grgura Tucića i njegove žene Lucije.

Da su Grgini zapravo Tucići najbolje se vidi po porijeklu Stipana Grgina detto Tucića, kojega don Riko naziva „pravi Grgin“. Naime, u glagoljskoj matici rođenih župe Brbinj u 1729. godini imamo upis rođenja Stipana od Tomasa Tucića i Lucije. Dakle, Stipan koji je kasnije upisan pod prezimenom Grgin je rođen od oca Tomasa Tucića i majke Lucije.

U matici vjenčanih župe Brbinj u 1752. godini ubilježena je ženidba „meu Stipanom sinom Tome Grgina i Franicom hćeron Ivana Fižula iz Dragov“, dakle Stipan nije prvi Grgin već se i njegov otac Tomas naziva i Tucić i Grgin. Tomas je bio unuk starijeg Grgura Tucića.

U matici rođenih župe Brbinj iz 1742. godine imamo upis rođenja Mande od Matia Španolića i Matie Grgine, a u matici vjenčanih nalazimo upis ženidbe iz 1739. godine „meju Matijen sinom Petra Španola i Matijon hćeron Grgura Tucića“. Dakle i Matija, kćer Grgura Tucića se nekad označava prezimenom Tucić a nekada prezimenom Grgin.

Na više mjesta u glagoljskim maticama prezime Grgin se vezuje sa prezimenom Tucić (Grgin detto Tucić, Grgin rečeni Tucić). Don Riko bilježi Stipana Grgina detto Tucića i Andriju Grgina sina Stipana detto Tucića. U 1753. godini u matici vjenčanih imamo upis ženidbe Antona sina Šimuna Dragića detto Litinića iz Savra i Mare, kćeri „Tomasa Grgina deto Tucića iz Brbijna“,  zatim u matici rođenih 1758. godine upis rođenja Andrea i Tome od Stipana Grgina deto Tucića i Franice Petrove.

Da su Tucići odnosno Grgini stari brbinjski rod vidi se i iz popisa stanovništva iz 1608. godine kada se u Brbinju popisuje glava obitelji Gregorio Tucich. Ipak, postoje i stariji upisi Grginih i to u odlomku matične knjige vjenčanih župe Brbinj iz 1601. godine, kada je jedan od kumova na vjenčanju: „ Mikuli Odvećeviću i Jeleni hćeri Marka Zagorči zOliba ipopravdi izakonu svete matere crikve ibiše svidoci Mikula Ranac iŠimun Pesić i Garga Tucić“.

U knjizi krizmanih upisano je 1651. godine da je Lucija Tucića santula odnosno kuma na krizmi Mare Meštrovića (dakle Masnovoj), dok je 1674. godine kao kuma na krizmi Luce Miklanića upisana Luce Gargina. Iste godine kum na krizmi Šimi Bahaevu je i Gargur Tucić itd. Dakle, prvi upis prezimena Grgin nije 1730. godine, kako je napisao don Riko, već 1674. godine kada je kao kuma na krizmi upisana Luce Gargina.

Tucići odnosno Grgini su prema podacima glagoljskih matičnih knjiga bili relativno brojan rod. Stariji Grgur Tucić i njegova žena Lucija su, prema Knjizi krizmanih, imali kćeri Katu, Ursu i Mandu te sina Ivana Tucića. Ivan Tucić i njegova žena Manda, koja je bila iz Mikljanjevih, su imali kćeri Tomicu rođenu 1693. godine, Franicu rođenu 1698. godine, sina Tomasa rođenog 1695. godine, sina Šimuna rođenog 1700. godine, a Grgur Tucić koji umire sa 35 godina je trebao biti rođen 1685. godine je također njihov sin, što saznajemo iz Knjige krizmanih, kada se 1698. godine upisuje krizma „Gargura sina Ivana Tucića i negove prave žene Mande“. Iz Knjige krizmanih saznajemo da su Ivan Tucić i njegova žena Manda imali još jednu kćer Katarinu, koja je krizmana 1698. godine.

Mlađi Grgur Tucić je imao tri kćeri, Mandu rođenu 1712. , Matiju rođenu 1716. i Katu rođenu 1718. godine.

Muška loza Tucića odnosno Grginih se produžila putem Tomasa Tucića i njegove žene Lucije Stipanove iz Solina. Oni su imali kćer Maru koja se 1753. godine udaje za Šimuna Dragića, sina Stipana Grgina detto Tucića, koji je rođen 1729. godine i kojeg don Riko Finka zove „pravim Grginim“, sina Ivu (Jivu) rođenog 1726. godine, sina Filipa rođenog 1731. godine, blizance Šimu i Tomu rođene 1735. godine te kćer Klaru rođenu 1737 godine. Loza se dalje produžuje preko Stipana Grgina i njegove žene Franice Petrove (koja je kćer Ivana Fižuljeva koji je došao iz Dragova u vlaštvo u Petrove) koji su imali kćeri Matiju, Ivanicu, Maru i Klaru i sina Andrea Tomu. Stipan Grgin umire 1764. godine, a te godine umire 18 ljudi u Brbinju, među kojima i četvero Masnovih u manje od mjesec dana, što ukazuje da se vjerovatno radilo o zaraznoj bolesti. Uostalom, iste godine u Grginih umire i Lucija Grgina od 70 godina, Stipanova majka rodom iz Solina. Iz drugih izvora[1] znamo da su 1763. i 1764. godine Dalmacijom harale epidemije kuge, na temelju čega zaključujem da je vjerovatno 1764. godine u Brbinju harala kuga. Iste, 1764. godine Franica Petrova, od oca Ivana Fižuljeva, udovica Stipana Grgina se udaje za Ivu Pešušića iz Solina, koji dolazi u vlaštvo u Grgine i preuzima prezime Grgin. Dakle, udovica Franica Petrova se udaje za Pešušića iz Solina, a iz Solina je bila i njezina pok. svekrva, majka pok. Stipana Grgina, Lucija Stipanova iz Solina.

Ivi Pešušiću iz Solina i Franici Petrovoj se 1765. krsti sin Tomas, a 1769. godine Bartu i Matii. Franica umire 1775. godine i upisana je u maticu umrlih kao Franica Grgina od 50 godina starosti. Podaci iz matice umrlih se slažu sa podacima iz matice krštenih, jer u matici krštenih 1726. godine imamo upis krštenja Franice, kćeri „Jivana Petrova i Klare“. Dakle, Ive Pešušić iz Solina, koji je došao u vlaštvo u Grgine, oženivši udovicu Stipana Grgina, sada i sam postaje udovac. Iz matice rođenih saznajemo da se Ive Pešušić ponovno ženi i to za Jivanicu Meštrovu, ali u matici vjenčanih župe Brbinj nisam našao upis njihove ženidbe. Ive Pešušić i njegova druga žena, Jivanica Meštrova, dobivaju više djece: Katu, Tomicu, Matiju, Matija, Bartula, Dunata Osipa i Šimuna. Ive Pešušić iz Solina se 1786. godine, prilikom krštenja njegova sina Bartula, počinje nazivati prezimenom Grgin. Potomci Ive Pešušuća rečenog Grgin i Jivanice Meštrove se danas prezivaju Grgin i kod starijih članova ovoga roda živo je sjećanje o pravom porijeklu ovih Grginih iz Brbinja[2].  U Brbinju danas postoji i drugi rod koji ima prezime Grgin, a to su potomci Jadre Grgina i njegove žene Elene ili Jelene Sulupove iz Sestrunja. Jadre Grgin je sin Stipana Grgina i Franice Petrove rođen 1757. godine. Nema podataka o njegovoj ženidbi za Elenu Sulupovu sa Sestrunja u matici vjenčanih župe Brbinj, što odgovara običaju da se ženidba obavlja u župi nevjeste. U matici rođenih župe Brbinj 1781. godine upisano je krštenje Franice, kćeri Jadre Grgina i Elene Sulupove. Oni su kasnije imali još Filipu, Margaritu, Šimuna, Grgura, Antuna, Ursu, Filipa, Ivana Filipa i Matiju. U matici krštenih ovaj Jadrij se uvijek upisuje pod prezimenom Grgin, osim prilikom upisa krštenja njegova sina Antuna, 1791. godine kada se upisuje kao Jadrij Tucić, što je, po mojem istraživanju, zadnju upis prezimena Tucić. Danas u Brbinju niti članovi roda Grginih ne znaju da je u Brbinju postojalo prezime Tucić.

Don Riko u Kronici župe Brbinj[3] piše da postoje dvije „loze (prezime) Grgin ali ni po muškoj ni po ženskoj liniji nisu svojina iako su međaši stari kao i kuće usporedno jedan s drugim“. U Upisniku čestica zgrada franciskanskog katastra za katastarsku općinu Brbinj iz 1824. godine također vidimo dvije obitelji Grgin sa glavama obitelji Mate Grgin pok. Ivana (Pešušića iz Solina) i Andrija Grgin, koje dijele isti dvor. Ako se pogledaju mape franciskanskog katastra vidi se da su kuće Grginih i zajednički dvor ove dvije obitelji Grgin zapravo stare kuće Grginih kraj današnje kuće Zdenka Grgina u Brbinju.

Dakle ove dvije obitelji, iako nose isto prezime Grgin, nisu ni po muškoj ni po ženskoj liniji rodbinski povezani. Jedni su pravi potomci Grgura Tucića, odnosno to su potomci Jadrija (Andrije) Grgina i njegove žene Elene Sulupove sa Sestrunja, a drugi su potomci Ive Pešušića iz Solina, koji dolazi u Grgine u vlaštvo oženivši udovicu Stipana Grgina, Franicu Petrovu, koja umire, pa se Ive Pešušić rečeni Grgin ponovno ženi za Ivanicu (Jivanicu) Meštrovu iz Brbinja. Potomci ove druge obitelji Grgin danas su potomci Ive Pešušića iz Solina i Ivanice Meštrove iz Brbinja.

Ive Pešušić iz Solina koji je došao u vlaštvo u Grgine u Brbinju je od obitelji Pešušić iz Solina koje „po dvoru“ nazivaju Košćinovi, što je bitno znati jer su Pešušići brojan rod u zadarskom akvatoriju u promatranom periodu. U matici vjenčanih župe Brbinj 1799. godine upisana je ženidba „. meju Martinon sinon Petra Ivančeva i Tomicon hćeron Ivana Košćine od Solin“. U sistematizaciji brbinjskih rodova iz 19. st. koju je, na temelju podataka o rođenim osobama u Brbinju u naznačenom periodu izradio Don Šime Barani, tadašnji župnik Brbinja, on navodi „porod“ Andrije Košćinova, pok. Šime rečenog Grgina.

Kako ispravo piše don Riko, današnja obitelj Baran u Brbinju bi se po muškoj liniji trebala nazivati Grgin. U matici vjenčanih župe Brbinj 1808. godine je zabilježeno vjenčanje „meju sinom Antonom Jadrija Grgina i meju ??? Jadrijanom pokojnoga Antona Baranova“. Dakle, Anton ili Ante, sin Andrije ili Jadrija Grgina se ženi Andrijanom ili Jandrijanom pok. Antona Baranova, koji je bio sin Ivana Božulića koji je bio došao na Baranovo imanje iz Brgulja. Don Riko piše da ovaj Anton Grgin dolazi u vlaštvo u Baranove i preuzima prezime Baran, te da je kasnije oženjen za Filipu Mirkovu, što znači da Andrijana Baranova umire, te tako izumiru Baranovi Božulići i po muškoj i po ženskoj liniji, a današnjji Baranovi u Brbinju su stvarno po muškoj liniji Grgini.

U jednu obitelj Grginih tijekom 19. stoljeća dolazi u vlaštvo Bare Mavar, koji ostavlja svoje prezime, pa danas u Brbinju živi i prezime Mavar, koje pak vezujemo za Grgine.

Grgine iz Brbinja ne treba vezivati za druge obitelji Grgin u zadarskom akvatoriju, jer po podacima matičnih knjiga župe Brbinj nema nikakvih poveznica između brbinjskih Grgina i drugih Grgina sa zadarskih otoka Rave i Vrgade. Grgine imamo na Vrgadi, a prema Tomislavu Grginu[4], Grgini sa Vrgade su potomci Grge Mikuličića. Grgini su živjeli i na Ravi[5] i oni imaju doticaj sa Brbinjem, ali ne sa brbinjskim Grginima, već u matici vjenčanih župe Brbinj 1697. godine saznajemo da se sklopila ženidba „meju Matien Hrišićene i Katarinon Garginon izRave hćerju Šimuna Gargina izRave“.

[1] Božić -Bužančić, Danica: “Dva pravilnika iz doba kužnih epidemija u Dalmaciji XVIII. stoljeća“

[2] U razgovoru sa Zdenkom Grginom, Ivanom i Srećkom Grginom sam saznao da znaju da po muškoj liniji nisu zapravo Grgin nego Pešušić iz Solina, a Zdenko Grgin zna i detalje sa ženske linije

[3] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 372.

[4] Grgin, Tomislav: Podrijetlo žitelja otoka Vrgade, Geoadria, vol 5, 129 – 133, 2000.

[5] Za Grgine sa Rave vidi rad Ivne Anzulović – Prilog proučavanju povijesti društvenog života Ravljana: Stoše Grgin iz Rave i njezina dota iz 1686.