U Brbinju danas obitelji Odvitović nazivamo i Bahajevi, ali Bahajevima nazivamo i današnje Meštrove u Brbinju što unosi donekle pomutnju oko porijekla ovih rodova u Brbinju. Nekadašnji Meštrovi i Mirkovi su bili grane starog brbinjskog roda Hrišića, kako sam prije naveo u poglavlju o Meštrovima. Kuće starih Meštrovi i Mirkovih nisu bile na mjestu današnjih Meštrova, odnosno odmah uz kuće Odvitovića, već su se nalazile južno od Crkve.

Zbog ove situacije kod Bahajevih ušao sam i u podatke o Bahajevima iz 19. stoljeća odnosno latiničnih matičnih knjiga župe brbinj.

Kod odgonetanja pravoga porijekla ovih obitelji puno su mi pomogla istraživanja don Rika Finke, koji je obradio dolaske u vlaštvo u obitelji Meštrov i Odvitović odnosno Bahajev u 19. stoljeću. Ipak, don Riko pogotovo kod Meštrovih donosi neke krive zaključke.

Da su Odvitovići Bahajevi jasno možemo vidjeti na nekoliko mjesta. U glagoljskoj matici rođenih župe Brbinj u 1787. godini upisana je činjenica rođenja Jadrija, sina Mate Rančića i Mande Bahaje deto Odvitovića. Dakle, imamo izričit upis u glagoljskoj matičnoj knjizi o povezanosti prezimena Bahajev i Odvitović.

Ova Manda Bahaja deto Odvitović se u matičnoj knjizi rođenih, prilikom rođenja njezine djece označava 1789. godine kao Manda Bahajeva, a u 1775., 1778., 1781. i 1792. godini kao Manda Odvitovića.

Ista je situacija je i sa Katom Bahajevom odnosno Odvitović. Ona se udaje za Ivana Kaleba i u matici rođenih, prilikom upisa rođenja njihove djece se označava jednom kao Kata Bahajeva, a u četiri navrata kao Kata Odvitovića.[1]

I u latiničkim matičnim knjigama župe Brbinj također se pripadnici roda Odvitovića ponekad označavaju prezimenom Bahajev, a ponekad Odvitović.

Da su Bahajevi Odvitovići može se naslutiti i po upisima iz odlomaka najstarijih glagoljskim matičnih knjiga župe Brbinj. Take je 1601. godine u matici vjenčanih upisana ženidba odnosno „matarmonij Mikuli Odvećeviću i Jeleni hćeri Marka Zagorči zOliba ipopravdi izakonu svete matere crikve ibiše svidoci Mikula Ranac iŠimun Pesić i Garga Tucić“. Zanimljivo je da se kasnije u odlomcima matice rođenih župe Brbinj 1602. godine upisuju kao kuma Jelena žena Mikule Bahaje, 1606. godine Elena Bahajka i 1609. godine Elna Bahajića. Ova Jelena Bahajeva, žena Mikule Bahajevog je, vjerujem, Jelena kćer Marka Zagorčića sa Oliba koja se je 1601. godine udala za Marka Odvećevića.

Odvitovići nisu bili brojan rod krajem 17. st. Iz matica umrlih i rođenih vidimo da je 1669. godine umrla Mare Odvićevića, žena Šimuna Odvićevića, Šime Odvićević umire 1695. godine sa 46 godina starosti, a 1713. godine umire njegova vjerovatno druga žena Jlena Bahajva od 64 godina starosti. U matici vjenčanih, naime, stoji upis ženidbe iz 1673. godine među Šimunom Odvićevićem i Jelom Bijakanjevom, dakle četiri godine nakon smrti Mare, vjerovatno prve žene Šimuna Odvićevića. U matici umrlih upisane su činjenice smrti Matija Bahaje 1708. godine sa 25 godina starosti i Šime Odvićevića sa 15 godina starosti. Može se pretpostaviti da su to bila djeca Šimuna Odvićevića i da je rod Odvićevića ostao samo na dvije kćeri Šimuna Odvićevića od kojih je jedna udana 1700. godine u Soline i to za Petra od Marka Carića iz Solina (ne navodi se ime nevjeste već samo se označava kao kćer Šimuna Odvićevića)[2] dok se druga Manda, kćer Šimuna Odvitovića, 1714. godine ženi za Ivana sina pokojnog Ivana Miklanića iz Brbinja.

Ovaj Ivan Miklanić (Mikljanjev) dolazi u vlaštvo u Bahajeve jer se muška loza Odvitovića vjerovatno ugasila i preuzima prezime Odvitović odnosno Bahaja, pa tako u matici rođenih 1715., 1721., 1723., 1725. i 1730. godine imamo upise rođenja njegove djece, koji su upisani kao djeca Ivana Bahaje i Mande.

U matici vjenčanih 1741. godine upisana je ženidba „meju Matien Odvitovićen sinom Ivana Miklanića i Lucon hćeron Petra Bolone“, dakle sin Ivana Miklanića se preziva Odvitović.

Još je jedna zanimljivost vezana za rod Odvitovića koju sam pronašao u članku Zdenka Dundovića iz 2017. godine[3] kada piše o vinogradima na posjedima glagoljaškog sjemeništa iz Zadra (najveći broj vinograda se nalazio u Brbinju i Savru). Piše da se mošt s Dugog otoka prevozio leutima do zadarske luke u koslatama (vrsta posude) različite nosivosti, a da se o tom poslu često spominje ime don Šime Odvitovića zvanog Bacalja (Baccaglia), čijim se leutom prevozio mošt za sjemenište, a 1803. godine se spominje o tom poslu i don Marko Uglešić iz Božave.

Don Šime Odvitović je bio župnik u Savru, a u glagoljskim matičnim knjigama župe Brbinj se spominje u više navrata kao kum[4]. Prema matičnoj knjizi rođenih župe Brbinj 1730. godine rođen je Šimun od Ivana Bahaje i Made, dakle Šimun Odvitović zapravo od oca Ivana iz Mikljanjevih iz Brbinja koji je došao u vlaštvo u Bahajeve odnosno Odvitovićeve. Moja je pretpostavka da je to taj don Šimun ili Šime Odvitović. Zašto se don Šimun Odvitović u spisima o prihodima i rashodima Zmajevićeva glagoljaškog sjemeništa iz Zadra naziva Šimun Odvitović zvani Bacalja (Baccaglia) nisam mogao dokučiti? Niti kod roda Mikljanjenih niti Odvitovića odnosno Bahajevih, uostalom niti kod bilo kojeg brbinjskog roda u promatranom periodu nisam našao nikakav spomen ili poveznicu sa prezimenom Bacalja. Mislim da je moguće da je u originalu dokumenta kojeg prije navodim, ili prilikom prijepisa tog dokumenta, prezime Bahaja zamijenjeno prezimenom Bacalja.

Muška se loza Odvitovića nakon Ivana Odvitovića koji je zapravo Mikljanjev i Mande Odvitović ponovno gasi. Njihov sin Šimun je svećenik, a 1741. godine u matici vjenčanih upisana je ženidba „meju Matien Odvitovićen sinom Ivana Miklanića i Lucon hćeron Petra Bolone“, koji su 1749. godine dobili kćer Mandu[5].

Dakle Odvitovići koji su po muškoj lozi Mikljanjevi a po ženskoj lozi Odvitovići ostaju na Kati, kćeri Ivana Bahaje i Mande koja se udaje za Ivu Kalebova, Mandi, također kćeri Ivana Bahaje i Mande koja se udaje za Ivana Masnovog i Mandi, kćeri Matija Bahaje i Lucije, koja se udaje za Matiju Rančeva (Rančića).

Prema podacima iz glagoljskih i latiničkih matičnih knjiga župe Brbinj moglo bi se zaključiti da su se, nakon izumiranja muške loze Odvitovića, na Bahajevo imanje doselili Matija Rančev sa svojom ženom Mandom Bahajevom[6]. Matija Rančića i Mande Odvitovića 1781. godine krste sina Ivana koji je pak postao svećenik pa nije imao potomstvo. Ivanova sestra Ivanica[7] ženi se za Osipa Ivančeva (Brunca) koji preuzima prezime Bahajev[8], ali i njihova muška loza izumire pa se njegova kćer Matija 1836. godine ženi za Antonia Fižulića iz Dragova koji dolazi na Bahajevo imanje i koji imaju više djece. Osip Bahajev rođen Ivančev ostaje udovac jer mu žena Ivanica Bahajeva umire 1830 godine. Osip se 1833. godine ženi također za udovicu Tomicu Schaugnevu, ali i ona umire 1834. godine. Matija Bahajeva i Antonio Fižulić dobivaju djecu Mihu, Mikulu, Ivana, Marka, Ivana i Petra[9]. Miho, Mikula, Marko, Petar i jedan od Ivana umiru kao djeca[10], a lozu nastavlja Ivan Fižulić Bahajev koji se 1870. godine ženi za Mariu Španjol „od staroga Mate Španjola“. Oni su imali samo kćer Antonu rođenu 1875. godine, koja umire sa samo 20 dana starosti i tako izumire ova loza Bahajevih odnosno Odvitovića, koji su po muškoj liniji bili Fižulić iz Dragova, a po ženskoj lozi samo jednim dijelom Bahajevi, jer je Matija, koja se udaje za Antonia Fižulića, tek unuka Mande Odvitović Bahajeve.

U latiničkoj matičnoj knjizi rođenih Brbinja za razdoblje od 1853. godine do 1886. godine našao sam vrijednu sistematizaciju brbinjskih rodova iz 19. st. koju je, na temelju podataka o rođenim osobama u Brbinju u naznačenom periodu izradio don Šime Barani, tadašnji župnik Brbinja.

U toj sistematizaciji brbinjskih rodova za Odvitoviće župnik Barani piše: „Odvitović ili Bahajev već ne biva nego Fižulić Ive“ ali je popis potomaka ovog Ive Fižulića prazan, jer je vjerovatno već bila umrla jedina kćer Ivana Fižulića, Antona. Drugi upis u kojem stoji, „ne po pravom porođaju, već tako po spisim: Šimun Odvitović = Bahajev“[11] nam otkriva drugu granu Odvitovića.

U matičnoj knjizi umrlih 1835. godine upisana je činjenica smrti Martina Odvitovića gdje se navodi da su njegovi roditelji Anton Kamilov i Jelena Kamilova, što ponovno upućuje da su i ovi Bahajevi zapravo došli na Bahajevo imanje. Don Riko Finka piše o ovom dolasku u vlaštvo u Odvitoviće[12], pa kaže da je Martin Kamilov Biličin (rođ. 1797. godine, umro 1835. godine) oženio Katu Božinu iz Solina  (rođ. 1797. godine, umrla 1839. godine) i da su došli u vlaštvo kod don Ivana Odvitovića. U matičnoj knjizi umrlih stoji da je Kata Odvitović umrla od 42 godine starosti, da je bila rođena u Solinama od oca Antona Božina i majke Marie Božine. Martin Kamil je rođen u Brbinju 1798. godine (don Riko piše da je rođen 1797. godine) i to „od Antona Biličina iSestrugna i Jelene Jurinove prozvana Kamilova“. Martinov otac Anton Biličin iz Sestrunja je bio došao u vlaštvo u Kamilove i on se 1785. godine ženi sa Jelenom Jurinovom iz Brbinj. U matici vjenčanih upisana je ženidba „meju Anton sinon Ivana Biličina odSestruna i Jelenon hćeron pokoinoga Jure Španola (ki su despinšani od dru i četvrte grane karvi „poprijatelstvu“)[13]. Anton Biličin se u matici rođenih, prilikom krštenja njegove djece većinom upisuje kao Anton Biličin iz Sestrunja, jednom kao Anton Kamilov, ali i kao „Anton Kamilov i ali Biličin odSestruna“. Martin Odvitović umire 1835. godine i kao njegovi roditelji se upisuju Anton Kamilov i Jelena Kamilova. Njihovu lozu nastavlja njihov sin Šime, što saznajemo iz matice vjenčanih župe Brbinj, gdje je 1853. godine upisana ženidba između Šime Odvitovića i Antone Kalebove. Iz tog upisa saznajemo da je Šime Odvitović sin Martina Odvitovića i Kate Bahajeve. Ovaj Šime je imao sinove Luku i Šimu.

[1] Vidi maticu rođenih župe Brbinj u godinama 1744., 1753., 1756., 1757. i 1758

[2] Vidi maticu vjenčanih župe Brbinj u 1700. godini

[3] Gospodarske prilike Zmajevićeva glagoljaškog sjemeništa u Zadru za vrijeme rektora kanonika Josipa Calvija (1782. – 1810.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (60/2018), Zagreb – Zadar 2018., str. 261.

[4] Vidi npr. maticu vjenčanih župe Brbinj u godinama 1766., 1772., 1773.

[5] Vidi maticu rođenih 1749. godine, kao otac se navodi Matija Bahaev, u matici vjenčanih je Matia Odvitović

[6] Vidi latiničku maticu umrlih župe Brbinj za 1830. godinu kada se upisuje činjenica smrti Ivanice Bahajeve od oca Bahajev Matije i Bahajev Mande, Matija Rančev i Manda Bahajeva su imali kćer Ivanicu, dakle moguće je, zapravo vjerovatno da je Matija Rančev došao sa ženom nazad u Bahajeve jer je dvor ostao prazan i tako preuzeo prezime Bahajev

[7] Vidi maticu rođenih župe Brbinj iz 1792. godine

[8] Vidi maticu vjenčanih župe Brbinj iz 1806. godine kada je upisana činjenica ženidbe među Osipom sinom Jivana Brunca i Jivanicom kćerom pokoinoga Matia Rančića

[9] Vidi maticu rođenih župe Brbinj iz 1839., 1840., 1842., 1844., 1846. i 1850. godine

[10] Vidi maticu umrlih župe Brbinj u godinama 1839., 1843., 1846. i 1853. godine

[11] Vidi prije str. 21.

[12] Don Leonard Riko Finka: Kronika župe Brbinj, neobjavljeni rukopis, str. 352.

[13] Više o Jeleni kćeri Jure Španola i Antonu Biličinom u dijelu o Kamilovima